Stjepan Jagić (70) iz Podravskih Sesveta dugogodišnji je kroničar vremena i događaja u ovoj općini u Koprivničko-križevačkoj županiji; već pola stoljeća bavi se amaterskom fotografijom, ali i snimanjem dokumentarnih filmova, reportažama, osvrtima i komentarima.
Za svoj rad dobio je brojne nagrade. Jedna od njih je i Zlatna plaketa Općine Podravske Sesvete, koju je prošle godine dobio za izniman doprinos i postignuća iz područja javne djelatnosti.
Posjetili smo ga u njegovoj obiteljskoj kući u Podravskim Sesvetama i zatekli ga s njegovim omiljenim foto aparatom Canon D6. Odmah nam je napomenuo da više voli biti iza nego ispred fotoaparata.
Priča nam priču o sebi. Priča je to o nizu profesija: kroničara, reportera, administratora na svojoj Youtube stranici, nakladnika “Sesvečkih novina”. On je i informatičar, novinar, pjesnik…
-To je misija, ta svestranost, koju sam započeo još u mladosti, a nastavio i kao djelatnik u nekadašnjoj tvornici gramofona RIZ ELAK u Đurđevcu te kao tehnički djelatnik u Osnovnoj školi u Kloštru Podravskom.
Ondje me uz fotografiju i filmove počela zanimati i informatika, štoviše držim da sam bio i jedan od informatičkih doajena na ovom našem području, osobito kad se analogno zamijenilo digitalnim.
Moja sjećanja na prošlo vrijeme, kada je sve bilo „starinski” nikada neće izblijediti, tim više jer da njih nije bilo, kao i zaljubljenika u tehniku, nikada ne bi ni došlo do pomaka u tom segmentu – smatra Jagić, kojega se mnogi sjećaju i kao uspješnog radio-amatera, ali i kreatora mnogih tehničkih pomagala u radio-amaterizmu i općenito radio-tehnici.
Ističe kako se u prošlosti nije moglo kupiti sve kao danas, pa su zaljubljenici u fotografiju puno toga morali raditi sami, a i snalaziti se kada je digitalno počelo preuzimati primat u odnosu na stari film i tamnu komoru u kojoj su se fotografije izrađivale.
TRAJNA INSPIRACIJA
-Nisam bio od onih koji je stoički promatrao izmjenu tehničkog pristupa ovom mediju, već sam se odmah ubacio u “taj vlak” i druge učio o digitalnom pristupu fotografiji. Bilo je to u samim počecima – rekao nam je naš sugovornik, koji je od 2019. godine u mirovini, ali ne miruje.
I dalje je aktivan u želji zabilježiti sve što se događa na području općine, u kojoj vidi trajan izvor inspiracije.
-Ovaj naš kraj zaslužuje pozornost i kamere i pera, a ja sam u prvom redu zavičajni fotograf kojem neće promaknuti ljepota podravske ravnice, rijeke Drave, ali ni narodnih običaja kao ni naše podravske glazbe. Nisam glazbenik i ne mogu se poput Blaža Lengera izraziti glazbom, ali zato moje oko i moj fotoaparat ili kamera neće ostati dužni našoj Podravini, ali isto tako ni ljudima i zbivanjima u našem kraju. Odužit ću im se.
Moje fotografije mogu se vidjeti na brojnim izložbama, u časopisima, web portalima, albumima, kao i na mnogim zidovima naših institucija i kalendarima. Jer kako je u svojoj recenziji napisao umjetnik i slikar iz Đurđevca Zlatko Šabarić “pod stare dane kada sjećanja blijede i nestaju, fotografije podsjećaju, krijepe, pomlađuju, raduju i pitaju o prolaznosti vremena” – zaključuje S. Jagić.
(www.icv.hr, bs, foto: B. Sokele)
