Malo dlakavo, ide po podu te jednostavno mami na malo njuškanja i gurkanja nosićem. Navodno imaju i slatkasti miris koji navodi psa na to da je pokuša pojesti. Dlakave gusjenice koje se kreću u kolonama dugim i po nekoliko desetaka metara samo su razvojni oblik inače dosta neuglednog leptira, borovog prelca. Leptir radi gnijezda na borovima, iz kojih se legu gusjenice koje se onda spuštaju na tlo i formiraju kolone prije nego što će se zakukuljiti. To traje obično od veljače do travnja, piše Večernji list.
Kad nađu rahlu zemlju, u nju se zakopaju i pretvore u leptira koji će ponovno naseliti borove. Naše primorje bogato je ovom vrstom, smatra se štetočinom jer gusjenice obrste borove iglice pa bor ostaje bez lišća koje mu je neophodno za život. Prirodni neprijatelj ovog leptira su kukavice. Gusjenice mogu ostati u gnijezdu i po nekoliko godina jer čekaju povoljne klimatske prilike, pa kada krenu silaziti s borova, obično je to masovna pojava.
Gusjenice su zapravo simpatične i predstavljaju neponovljiv prizor za našeg psa! No, susret s ovom dlakavom gusjenicom može za njega imati vrlo ozbiljne posljedice. Gusjenice imaju razvijenu obranu od predatora. To su njihove dlačice koje u dodiru s kožom izazivaju jaku lokalnu iritaciju za koju se pretpostavlja da nije vezana na imunološke mehanizme, već da se radi o toksinu, otrovnoj supstanciji koju sadrže, a koja se može prenijeti i zrakom. Otpušta ga kad se osjeti ugrožena. Osim toga, dlačice su i jaki alergeni pa kod osjetljivih pasa, ali i ljudi, mogu izazvati i vrlo jake alergične reakcije pa čak i anafilaktičku reakciju. Reakciju može izazvati i mrtva, ne samo živa gusjenica.
Pri kontaktu dolazi do naglog oticanja njuške, zatvaraju se oči, cijela glava psa počinje strahovito svrbjeti, a katkada je reakcija tako jaka da psi i povraćaju. Ako je u fatalnom trenutku njuška otvorena, jezik može tako nateći da za nekoliko minuta pas više ne može zatvoriti njušku. Može doći i do nekroze jezika i posljedično do otpadanja dijelova jezika. U ovakvim slučajevima potrebna je hitna veterinarska intervencija jer prijeti opasnost od oticanja ždrijela te zatvaranja dišnih puteva. Što se tiče prve pomoći, kod sličnih oteklina obično savjetujemo hladne obloge.
No, imajući na umu da je većina otrova termolabilna zapravo bi trebalo staviti topao oblog kako bismo neutralizirali djelovanje toksičnih supstancija, isto kao kod opeklina svih morskih stvorova i uboda otrovnih riba. No, na razvoj alergične reakcije oblozi neće utjecati. Budite oprezni, nekima susret s borovim prelcem može biti koban. U ambulanti sam imala kujicu koja je pokušala progutati gusjenicu. Kujica je prvo nekoliko puta povratila, a zatim joj je jezik počeo poprimati ljubičastu boju. Vrlo brzo vlasnica ju je dovela u ambulantu, nedugo zatim kujici je po danoj terapiji bilo nešto bolje, no i vlasnica i ja počele smo osjećati intenzivan svrbež po rukama, vratu. Stoga budite i vi oprezni.
Preporučujem da kod susreta s ovom gusjenicom dobro okupate psa. Naime, u ovom slučaju kujica je vjerojatno imala veći broj dlačica od gusjenice po dlaci na prednjim nogama i njušci, koje su se kontaktom prenijele na kožu vlasnice i na mene. Reakcija kod ljudi koji su inače alergičari može biti vrlo burna. Kujica je inače jako slinila, bolio ju je jezik i nije mogla jesti ni piti. Proces na jeziku pratio je vrlo neugodni miris. Nakon šest dana dio jezika je otpao, no kujica više nije imala bolove i samostalno je jela i pila.
Teško ćete objasniti svojemu kućnom ljubimcu da insekti mogu biti vrlo neugodni pa vam preostaje samo da pazite na njih i na sebe. Gledajte što njuškaju, vičite ‘fuj’ iako niste sigurni da je to baš ta gusjenica. Naletite li na cijelu kolonu gusjenica, pristojno prijeđite na drugu stranu livade – i one moraju negdje živjeti.
(vecernji.hr)
