Vratiti se na zgarište vlastitog doma, kakav je to osjećaj?! Dok u pepelu nazireš ostatke svojih omiljelih predmeta, uspomena, darova… Nema suza, samo jak pritisak tuge u grudima…
To su tragična iskustva koja čovječanstvo pamti od svoje kolijevke pa do danas.
Pepeo – ništa, ništavnost, odsutnost svega, hladno zgarište nad kojim stvorenje čili bez osjećaja i nade. To je polaznica, ali ne i konačnica našeg ulaska u korizmu.
Nakon propovijedi prilazim svetištu, mjestu Božje blizine, primam na se pepeo i u sebi govorim: Gospodine, želim pred tobom biti nitko. Neka me slobodno svi smatraju zgarištem svih svjetovnih odlika i časti, znanja i imanja… Ovaj pepeo neka mi zorno uprizori moju ništavnost. Želim biti njiva na kojoj si ti, moj Gospodine, u pepeo spalio sva moja zla nagnuća i posijao novo sjeme svoje Riječi iz koje će niknuti moje novo, produhovljeno stablo moga života.
Ova moja korizma, u koju ulazim kroz vrata Pepelnice, treba konačno biti moj odlučni hod prema vječnom Uskrsu, bez zastajkivanja i okretanja unazad. Ova četrdesetnica je moje odlučno uspinjanje na Svetu goru. Ona je iskreni početak traženja Božjeg lica.
Ti mi Gospodine pružaš tri prokušana lijeka kojima ću pobijediti starog čovjeka u sebi i ponovno obnoviti svoj krsni savez s tobom.
Prvi lijek je post. To je moćno sredstvo kojim se od roba postaje gospodar u vlastitoj kući svoga tijela. Reći ‘ne’ ovisnostima kojima ljudi tako često robuju. Hrana i piće je na prvom mjestu. Nemogućnost reći ‘ne’ zamamnosti raznih biranih jela i pića, čovjeka čini slabićem i na drugim područjima. Kontrola nad hranom čisti naš organizam a pozitivne posljedice toga su i čiste misli, želje i odluke koje donosim. Po toj kreposti dobila je Pepelnica svoje drugo ime; Čista srijeda.
Drugi lijek je molitva. Moja molitva neće biti moljakanje, a niti podsjećanje na ono što mi treba. „’Zna Otac vaš nebeski što vam treba“, poučio nas je Isus. Moja molitva biti će jednostavno povezanost s tobom, Izvorom života i milosti. U svom neznanju što da ti kažem? Otvoriti ću svoje srce da ga ispuni miris tvoje Božanske ljubavi, pa da pjevam pjesmu zahvalnu tebi svome Stvoritelju.
Treći lijek su djela milosrđa koja nam je stavio na srce naš Spasitelj: Gladna nahraniti, žednoga napojiti, putniku pružiti utočište, gologa obući, bolesnog posjetiti… Sve ću to činiti u skrovitosti da nitko ne zna i ne vidi. Neka to bude moja tajna, koju jedino neću moći skriti pred tobom. Stoga mi budi vjeran suputnik, Gospodine, da ne lutam kad uđem kroz vrata Pepelnice u korizmu, moga hoda prema licu tvome koje se skriva u vječnom Uskrsu. Amen.
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)