Danas se želimo spomenuti jednoga sveca kojemu se obraćamo za zdravlje, osobito prilikom bolesti grla, sveca kojega slavimo 3. veljače – svetoga Blaža (u Dubrovniku svetoga Vlaha).

Katolička crkva svetoga Blaža liturgijski danas slavi, a riječ je o ranokršćanskom svecu i biskupu koji je podnio mučeničku smrt za vrijeme cara Licinija. O njemu ima vrlo malo pouzdanih podataka, ali zato postoji niz različitih legendi, nastalih u srednjem vijeku.

Sigurni podaci govore da je sveti Blaž rođen u gradu Sebasti u Armeniji (danas Sivas u Turskoj) u 3. stoljeću, a predaja kaže da je bio liječnik te da je poradi svoje požrtvovnosti u pomaganju drugima, kao i poradi svoga pobožnoga života, izabran za biskupa.

Prije no što će biti uhvaćen, osuđen i mučen, sveti Blaž je živio u nekoj pećini u planinama, gdje se povukao pred progonima, a kada je otkriven, doveden je na sud. Budući da se nije htio odreći svoje vjere, mučen je tako što su ga objesili naopačke i kidali mu tijelo nekakvim velikim oštrim željeznim češljem. Međutim, kako se ni unatoč takvim teškim mukama nije htio odreći vjere u Boga, na kraju su mu odrubili glavu.

I na kraju valja spomenuti da se sveti Blaž, pod imenom Vlaho, posebno slavi u gradu Dubrovniku, gdje se svake godine o njegovu blagdanu svečano u procesiji nose njegovi zemni ostatci, a s obzirom da je riječ o izvanrednom tisućljetnom ne samo vjerskom, nego i kulturnom događaju, koji je poznat pod nazivom Festa svetoga Vlahe, razumljivo je da je uvršten u UNESCO-vu nematerijalnu svjetsku baštinu. Kao zaštitnik Dubrovnika sveti Vlaho se u ikonografiji najčešće prikazuje kako u ruci drži model grada. A mi ćemo danas poslušati one riječi koje se izgovaraju pri blagoslovu grla: „Po zagovoru svetoga Vlaha, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog bolesti grla i svakoga drugoga zla. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.“

(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)