Komad klesanog kamena stavljen u podnožje vrata, uglačan nogama naraštaja nosi ime kućnoga praga. On je više od običnog simbola jer je bio granica svjetova. Dijelio je privatno od javnoga, osobno od društvenoga, ali nadasve sveto od profanoga. Štitio je neokrnjenom svetost unutar obiteljskih zidova braneći intimu od vulgarnosti, njegujući ljubav i povjerenje, svijet žrtve darivanja i predanja od svijeta koji traži svoje žrtve. Upravljao je noge ukućana putem poštenja i mira, ali i tražio da ih marno čiste od prašine i vanjskih nečistoća. Rado je kao drage goste gladio trudne stope svetih i primao veselo glasonoše radosti. Stoga je nezamjenjiva sreća kad je jedinorođeni Sin Božji s praga nebeskih vrata došao u ljudski svijet kao najdraži obiteljski gost kako bi nas s našeg praga doveo do vječnoga doma Očeva.
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)