Zapadna umjetnost i pučka pobožnost načinili su od mudraca sveta tri kralja.
Tri kralja zajedno kreću na put. Oni putuju zajedno. Njihov put ne istražuju njihovi službenici, nego oni sami slušaju glas svoga srca. Oni su tu, u svome srcu, vidjeli zvijezdu, zvijezdu svoje čežnje. Oni kreću na put čežnje. Dug je to hodočasnički put. Na putu se umaraju, ali idu dalje jer vjeruju čežnji svoga srca i dolaze na cilj. Zvijezda im pokazuje put. No, potreban je i razgovor s Herodom i njegovim pismoznancima, da bolje ispituju put.
Moramo slušati vlastito srce, ali uvijek se i savjetovati da bismo u razgovoru bolje čuli glas vlastitoga srca. Cilj njihova putovanja jest kuća u kojoj će naći Mariju i Dijete, pasti pred njim na koljena i pokloniti mu se. Na kraju svoga puta nisu nagrađeni, nego oni daju sve što su sa sobom ponijeli. Ne stoje tu oholi jer su postigli svoj cilj, nego padaju na koljena i klanjaju se.
To je paradoks i našega puta. Što dalje stignemo na svome putu samoizgradnje, to nam je manje važno što od toga imamo i kakvi smo pred drugima. Dopustili smo da nas privuče tajna života. I kad smo dodirnuli tajnu, padamo na koljena, zaboravljamo sebe, tada smo njome potpuno zahvaćeni, tada smo uistinu prispjeli kući. Biti kod kuće možemo jedino tamo gdje pred božjom tajnom padamo na koljena, gdje se klanjamo Bogu koji je postao čovjek.
U pučkoj pobožnosti su sveta tri kralja najomiljeniji zaštitnici putovanja. Oni su prešli daleke putove, a nikada nisu promašili put. Neka nas prate na opasnim putevima života, ali ih također zazivamo da nas čuvaju od štetnih utjecaja svijeta duhova. Oni su pomoćnici u bolestima. Njihova su imena već odavno Gašpar, Melhior, Baltazar. Skraćenicu njihovih imena ispisivalo se na dovratak stana ili kuće da ih štiti od zlih duhova. Njihova se imena izvodilo iz blagoslovne želje – „Krist neka blagoslovi kuću“.
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)