Crkva već od petog stoljeća slavi blagdan Nevine dječice, koju je Herod dao okrutno pobiti da novorođenoga Kralja židovskoga ukloni iz svijeta. Crkveni su oci oduvijek razmišljali i o tajni ove nevino umorene djece. Nevino dijete u kome se krije obećanje pravoga života daje da uzdršće onaj koji se prilijepio za svoju vlast. To je i slika nas. Ponekad se i mi plašimo djeteta u sebi, koje osporava gospodstvo našemu napuhanom Egu. Tada ga hoćemo ušutkati.
Tihi unutarnji glasovi koji nam govore tko smo zapravo mi, više nas ne ostavljaju na miru. Oni dovode u pitanje potrebu za gospodstvom našega Ja. Ego hoće sve iskoristiti samo za sebe i ne dopušta nikomu da vrijedi više od njega. Mi hoćemo ušutkati dijete u sebi, ali ono govori i onda kad ga ubijemo. Potresa našu sigurnost u same sebe i daje nam naslutiti kako bismo zapravo morali živjeti: prirodno kao dijete, dakle s divljenjem i zahvalno, nevino i čisto.
Drugi oblik ovoga blagdana jest tajna da nevina dječica postaju svjedocima za Krista, da oni koji još ne mogu govoriti, čitavim životom navješćuju Krista. Svjedočanstvo za Krista ne dajemo ispovijedajući mudrim riječima svoju vjeru, nego živeći kao djeca skladno i autentično. Ukoliko smo potpuno mi, ukoliko živimo neiskvarenu sliku koju je Bog načinio o svakome od nas, mi činimo Boga vidljivim u ovome svijetu.
Crkveni otac Irenej izrazio je to jednom klasičnom izrekom: Gloria dei – homo vivens (Slava Božja je živ čovjek). Tko razvije svoje čovještvo, tko živi ono što je od Boga primio, proslavlja Boga, preko njega postaje vidljiv Božji sjaj u ovome svijetu, u njemu svijetli Božja tajna.
Ovaj blagdan te hoće dovesti u dodir s nevinim djetetom u tebi. Hoće te ohrabriti da živiš čisto i otvoreno, autentično i u skladu sa svojim unutarnjima Ja. Ako si pritom i progonjen, makar te Herodovi oružnici htjeli zadržati od toga, nevino dijete u tebi će se pokazati jačim. Ono će u ovaj svijet urezati trag koji ostaje, dok će se tragovi Ega izbrisati. Ono će za mnoge ljude dati svjedočanstvo o tajni milosti, da našu vrijednost ne čine naša ostvarenja i naš imetak, nego naš bitak.
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)