OPG Irene Ivanković iz Špišić Bukovice sa uzgojem mliječnih krava započelo je 2001. godine, a pritisnuti evidentnim problemima u mljekarstvu, ubrzo su shvatili da se moraju početi baviti i preradom mlijeka u polutvrdi i meki sir i vrhnje.

Posjetili smo ih na njihovoj adresi u ulici Petra Preradovića u Špišić Bukovici, a dočekali su nas Irena, njen suprug Dubravko i kćer Andrea. Osim njih tu su i još dvije kćerke Dorotea i Patricija, kao i Dubravkovi roditelji, koji uvijek priteknu u pomoć.  

Irenin suprug Dubravko je treća generacija koja se bavi poljoprivredom, a njegovi prethodnici i on bavili su se uglavnom ratarstvom, kao što je to nekad bilo i najčešće na našem području.

-Prije smo uzgajali duhan, no zbog problema koje i inače imaju uzgajivači te kulture, sada imamo oko 18 hektara vlastite i dva hektara državne zemlje, na kojoj uzgajamo uglavnom kukuruz, pšenicu i djeletelinsku travnu masu, dakle sve ono što nam je potrebno za hranidbu životinja – rekao nam je Dubravko koji vodi glavnu riječ u primarnom dijelu proizvodnje vezanom za obradu zemlje i brigu o kravama. 

TRIDESETAK MUZNIH KRAVA 

Imaju oko 30 muznih krava s prosječnim dnevnim davanjem oko 25 litara mlijeka po kravi. Naravno nije svih 30 krava za mužnju jer velik dio njih je s vremena na vrijeme u suhostaju.

-Kooperanti smo tvrtke „Zdenka” iz Velikih Zdenaca od kada postojimo i predajemo im dnevno oko 250 litara mlijeka. To je nekih 70 posto ukupne dnevne količine, a 30 posto odlazi na preradu – rekao nam je ovaj vrijedan poljoprivrednik, svjestan problema u mljekarstvu koji traju već godinama. 

-Dijelimo tu sudbinu s ono malo mljekara koji su ostali u poslu. Sve nas muče isti problemi, najviše preniska otkupna cijena mlijeka, odnosno oko 40 centi za litru mlijeka. Kada to zbrojimo, ne možemo ni troškove pokriti, a kamoli nešto zaraditi. I nama je malo nedostajalo da odustanemo od svega, ali zbog ljubavi prema poslu, tradicije, volje i želje ostali smo raditi, no krenuli smo i u preradu – objasnio je.

Supruzi Ireni to je bio izazov, krenuti u proizvodnju sireva. Zahvalna je pritom na stručnoj pomoći. 

-Zaslugu tome najviše pripisujem Upravi za stručnu podršku razvoju poljoprivrede VPŽ, konkretno višoj stručnoj savjetnici Ljubici Kravaršćan koja je bila vrlo uporna u svom nastojanju da mi ukaže na prednosti prerade te me uputila i na edukaciju koju je organizirala njihova služba, a poslije nam je pomogla da naši sirevi budu zastupljeni u osnovnim školama sa područja Virovitice i bivše općine Virovitica u okviru „Mliječnog dana”.

Naravno, bilo je potrebno puno upornosti i vremena, ali savladala sam to i sada radim oko desetak vrsta polutvrdih sireva, kao i meki sir i vrhnje- rekla je Irena, pokazavši sir od vlasca, bijelog luka, dimljeni sir, sir škripavac, sireve od ljute, dimljene i obične paprike, kao i meki sir i fino domaće vrhnje.

PRODAJU SVE ŠTO NAPRAVE 

Kako nastaje polutvrdi sir, pitamo. 

-Za kilogram sira potrebno je od 8 do 10 litara mlijeka, kojeg se stavi kuhati i čekati da zavrije, zatim dobro promiješati, da se sirni ugrušak odvoji od sirutke. Nakon toga ugrušak izvadite u jednu posudu i stavite sol, ponovno malo promiješajte i stavite u kalup ili u sirnicu. Zatim treba sve poravnati i poklopiti te čekati da se ohladi, a nakon toga istresti iz kalupa. Naravno, postoje i neki drugi detalji i začini koji se ubace u smjesu, po želji kuhara.

Imam sve potrebno; posuđe i alate, a s obzirom da dnevno napravim oko 40 sireva nije mi potrebna mini sirana, no ako se odlučimo na veću proizvodnju, morat ćemo uložiti poprilična sredstva. Zasad nemamo tih potreba i sve što napravimo, vrlo brzo prodamo. Naše proizvode prodajemo isključivo na kućnom pragu, a za njih su zainteresirani žitelji naše, ali i susjednih županija – rekla nam je Irena koja je priznala da im je najbolja reklama kvaliteta njihovog proizvoda, po onoj narodnoj, “dobar glas daleko se čuje”. 

-Ako budemo imali veću proizvodnju, tada ćemo vjerojatno pristupiti sajmovima i većoj promidžbi, a za sada neka ostane ovako, lokalno.

Bili smo neki dan na Božićnom sajmu u Špišić Bukovici jer smo htjeli zahvaliti našim potrošačima na povjerenju i pozvati ih i na daljnju suradnju. Naš sir radimo domaćim načinom sa okusima koji podsjećaju na djetinjstvo, ali isto tako da budu zanimljivi i mlađoj generaciji. Polutvrdi sir može se jesti u svakoj prilici, uglavnom uz nareske i dobru čašicu vina u raznim prigodama, dok o užitku jedenja domaćeg mekog sira i vrhnja da i ne govorimo. Jednom riječju, sir je omiljen, a mi ćemo nastojati da naš sir i dalje s razlogom ostane takav – rekla nam je vlasnica OPG Ivanković iz Špišić Bukovice Irena Ivanković.

(www.icv.hr, bs, foto: B. Sokele)