U okviru manifestacije „Prosinac u gradu“ u Gradskoj knjižnici i čitaonici u Virovitici sinoć (utorak) je predstavljena knjiga pod nazivom „Bazijani” zavičajnog autora, umirovljenog profesora Zvonka Ternjeja.
Nakon knjige „Sjećanja” ovo je druga knjiga u kojoj se autor vraća u prošlost, u svoje zavičajno mjesto Gornje Bazje u općini Lukač, ali ovaj puta se više posvetio ljudima, posebice onima koji su ostavili trag u tom malom naselju. Ni u ovoj knjizi nisu izostali običaji, zgode i nezgode, proslave, težački život i sve ono što je krasilo G. Bazje o kojemu je, kako smo kasnije saznali, dosad napisano čak pet knjiga koje potpisuju različiti autori.
Na početku je sve nazočne pozdravila djelatnica Gradske knjižnice i čitaonice Nela Krznarić, a cijelo predstavljanje vodila je moderatorica Ivana Ternjej Stanivuković. Uz nekoliko uvodnih riječi o samom autoru i njegovom vrlo uspješnom djelovanju u prosvjeti, predstavila ga je kao umirovljenog profesora biologije i kemije koji je dobitnik mnogih priznanja i zahvala za svoj rad.
SLATKO-GORKE USPOMENE
Zvonko Ternjej se pojavio u svom stilu, s kolegama iz KUD-a Virovitica. Nosili su tradicionalnu narodnu nošnju iz Gornjeg Bazja, uz domaću pjesmu i ples. Potom je u nekoliko riječi opisao svoje težnje u novoj knjizi, koja odiše poštovanjem prema prijateljima iz djetinjstva i kasnije, a koji su se poput njega trudili da se Gornje Bazje i Bazijani nikada ne zaborave.
– Htio sam se prisjetiti svih njih, ali i pobrojati sve one koji su završili visoke škole i fakultete kao dokaz da se i iz tada malih ruralnih sredina i uz vrlo teške uvjete moglo vinuti u akademsko društvo. Tim povodom prisjetio sam se 54 osobe iz Gornjeg Bazja koje su u tome uspjele – napomenuo je Zvonko Ternjej, a potom dao i riječ nekima od njih, točnije umirovljenim prosvjetnim djelatnicama rodom iz Gornjeg Bazja: Ljubici Njegić, Ani Zagorac i Marici Domokuš.
S obzirom da su i one autorice knjiga i napisa o Gornjem Bazju, iznijele su tom prigodom i svoje impresije i dijelove tog slatko-gorkog sadržaja svojih uradaka. Slatkog zbog svih onih lijepih događaja u uistinu harmoničnom i za ove prigode bajkovitom prikazu ljudi i običaja, a gorkog zbog činjenice da se takav način života više nikada neće ponoviti jer, kako su rekle, mobiteli su zamijenili ljubavna pisma, a PlayStation razne igre na svježem zraku. Bilo je tu i pjesme i proze. Prepričavale su se razne anegdote, događaji iz djetinjstva, putovanja nekadašnjim vlakom koji je iz Virovitice vozio za Terezino Polje, a prolazio i kroz Bazje.
Zapjevao se i bećarac, onakav kakav se pjevao tih poslijeratnih godina.
Na kraju je autor Zvonko Ternjej tek s nekoliko riječi s publikom podijelio informaciju da je nedavno objavio i treću knjigu, pod nazivom „Razmišljanja” koja je za razliku od prethodnih knjiga posvećena osobnom analizom događaja u današnjem svijetu, s naglaskom na političke, gospodarske i međuljudske probleme.
Lijepu večer posvećenu knjizi, ljudima i sredini koja se voli upotpunila je obitelj Zdravka Blaževića, koji je također rodom iz Gornjeg Bazja, a koji je zajedno sa svojim najstarijim sinom Matejem izveo autorske pjesme duhovnog sadržaja za koje je pisao glazbu, a njegova supruga Vesna tekstove.
(www.icv.hr, bs)
