Čim se malo zagrebe ispod površine pred božićne scenografije, lako se vidi da svjetovni advent mnogo govori o našoj zapadnjačkoj nestrpljivosti, otporu prema čekanju, želji da ovdje i sada dođemo do lijepih ugođaja, da se što više nađe razonode, zabave i razbibrige. Sve treba postići odmah. Nema iščekivanja. Ako je pak iščekivanje neprijatelj ljudske sreće, onda se kreće u lov na prava. Svjetovni advent govori o dosegu zapadnjačkih utjecaja, ali istovremeno oblikuje novi duhovni reljef sadašnjeg trenutka. Žudnja, iščekivanje, rast i napor prema cilju duboko su povezani sa smislom kršćanskog života i tu liturgijski advent ima svoje veliko uporište jer budi pozornost za Božji dolazak. Advent nas stavlja u stav osluškivanja Božje prisutnosti u svijetu. Stoga se jedna od ključnih zadaća adventa tiče naših očiju i srca. Prepoznavati Boga u svijetu, razabrati njegove poticaje i korake u buci svijeta koju stvaramo svojim nadmetanjima, bilo bi premalo kad se ne bi za Boga odlučivali. U tom nas smjeru advent odgaja. Podržavati i održavati žudnju postalo je odbojno, jer kad se nešto hoću, onda se to mora odmah postići. Istinski duh adventa nas odgaja za trijeznu postupnost, rast putem malih koraka koji se probijaju prema punini. Kad bismo smisao adventa vezali isključivo uz predbožićno razdoblje, bilo bi to promašeno. Advent govori životu i govori o životu.

(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)