Posljednja je nedjelja u crkvenoj godini jer je sljedeća već nedjelja došašća, prva adventska nedjelja. Želimo danas stati pred Krista, Kralja.
Ljudima je uvijek trebao netko tko će biti na čelu jer su se tako osjećali sigurnije pred izazovima svijeta i života. I iskustvo izraelskoga naroda potvrđuje kako je bilo važno imati nekoga tko će stajati na čelu. Onaj koji je na čelu i upravlja narodom morao je biti jamac vrlo važnih životnih sadržaja kao što su sloboda, spas, dobrobit, blagostanje te nadasve treba biti jamac budućnosti. Zašto je morao znati odabrati ispravan smjer kojem upraviti brod svog naroda.
Isus nije htio davati spasenje koje se mjeri ljudskom mjerom već ono koje dolazi od Boga. Nije htio biti kralj na ljudski način, već kralj koji umire na križu i svojom smrću spašava čovjeka. Kraljevati tako znači već sada na zemlji težiti vječnim vrednotama, tj. onim konačnim kraljevstvom, a ne težiti za sporednim ili drugotnim dobrima poput mnogih površnih ljudi koji ne uspjevaju otkriti kraljevsku dimenziju vlastitog života. Isus je stoga onaj neponovljivi kralj, jer on kraljuje u stvarima u kojima ljudi ne mogu kraljevati jedni drugima, a to je spasenje i život vječni. Jedino on može biti kralj, istinski spasitelj koji ne spašava prema zemaljskim zahtjevima i željama, to jest ne daje ‘spasenje’ koje mogu dati ljudi, već je spasitelj koji daje ono spasenje koje nije ljudima dostupno, ali zato jest Bogu. On je kralj koji jedini može dovesti čovjeka do neba, te on ne bježi od toga poslanja.
Zato danas treba spoznati da prestanemo trošiti snagu i riskirati život dajući povjerenje onima koji se nude biti kraljevi u ljudskoj domeni, to jest u tolikim suvišnim i ispraznim stvarima u kojima slijedimo takve primjere, već da svom snagom tražimo Krista Kralja koji nam otvara vrata vječnoga kraljevstva. Vrijeme je da prestanemo promatrati spasenje kroz prizmu zemaljskih usluga, a da se posvetimo onome tko nam čini uslugu života – obdaruje nas spasenjem. Prigoda je da vidimo da nas pravi Spasitelj spašava od grijeha i vječne smrti, što nam je poticaj da ga i sami zamolimo: “Isuse, sjeti nas se u svome kraljevstvu!”. Ako budemo tražili takvoga kralja, sigurno neće izostati ni njegov odgovor: “Zaista kažem ti, bit ćeš sa mnom u raju!”.
(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)
