Naš ljudski život je često kao išarana školska ploča na kojoj nisu samo uredna slova i riječi, ni pravilo riješeni zadaci koje ispišu učitelji.

Na njoj je i mnoštvo neuspjelih pokušaja i pogrešnih slova i poteza krede koji su ostavili svoj trag na njezinoj osjetljivoj plohi.

Upravo zbog toga poželimo imati neku vrstu spužve koja će jednim potezom izbrisati sva pogrešna slova, krive crte, loše poteze i neuredne šare. Međutim takva spužva ne postoji za ljudsku svijest, iz nje ne možemo svojim htijenjem izbrisati sve što je u nju zapisano, bilo pravo, bilo krivo. Mi ljudi nismo ovlašteni ispravljati krive zapise u svojoj duši, ma koliko sanjali o jednoj takvoj spužvi koja bi naš život do kraja vratila u prvobitno, iskonsko stanje.
No, zato je Bog moćan izbrisati svako zlo i grijeh iz našega života. Spužvom svoga srca, koje sebi uzima k srcu sve što nam se događa u životu, on ispire naše duše i čini ih bijelima, a svetom krvlju svoga Sina uklanja sve počinjeno zlo. Vrijeme u kojemu živimo izvrsna je prigoda iskušati ovu čudesnu spužvu koja nas čisti krvlju nevinog Božjeg Jaganjca. Zato uvijek pred nama stoji sakramenta pomirenja.

(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)