Duhovni oci uspoređuju naš svakodnevni život s čašom vode u koju je palo puno pijeska. Dok svakodnevno hodamo ovim svijetom, neprestano miješamo sadržaj čaše. Miješaju se voda i pijesak. Voda se zamuti. Kada uđemo u duhovno povlačenje, dopuštamo vodi da bude mirna. Ono što je bilo mutno i tamno, sada pomalo postaje bistro i prozirno. Svjetlo može sadržaj čaše potpuno obasjati, a na dnu čaše započinjemo bolje uočavati i razlučivati zrnca pijeska. To je ono loše u nama, što konačno dobro vidimo.
Poznavanje samih sebe na jasnom svjetlu riječi Božje je jedan od najuzvišenijih plodova našega duhovnoga povlačenja. Duhovno povlačenje ima mnoge konkretne oblike. U svakom se duhovnom povlačenju čini prisutnim dinamika našega krštenja. Umrijeti s Kristom da bismo uskrsnuli s njim i nastavili živjeti samo za Boga.

(www.icv.hr, pripremio: fra Ivica Jagodić)