U namjeri da vas upoznamo s nekim pokraj koga ste ponekad prošli, pa čak i razgovarali, a da niste znali čime se bavi i da je možda u tom svom poslu jedan od najboljih, svratili smo u Slatinu. Naime u tom gradu živi graditelj i restaurator tamburaških glazbala Krešimir Marić (67), čovjek čije se tambure sviraju po cijelom svijetu, a “Tambure Marić” su itekakav brend grada Slatine i cijele VPŽ.
Rekli su nam da živi u Teslinoj ulici i bili su u pravu, jer već s vrata smo primijetili majstora Krešu koji nas je pozvao da podijelimo s njim ono što najviše voli. Odmah nam je rekao:
– Umirovljeni sam ekonomista, radio sam dugo godina diljem Hrvatske da bi se u konačnici vratio u Slatinu i tu nastavio s radom, a puno iskustva i znanja za ovaj posao kojim se bavim stekao sam u tvrtki “Gaj Slatina”- započinje Krešo i priznaje da ljubav prema obradi drveta gaji od kad zna za sebe, jer već je kao “klinac” izrađivao lukove i strijele, praćke i drvene puške, odnosno rekvizite potrebne za igru u 60-tim godinama prošlog stoljeća.
– Tada nije bilo igračaka za kupiti pa smo ih pravili sami, no izradu “dječjeg oružja” nešto kasnije zamijenio sam gradbom svog prvog glazbenog instrumenta koje je bilo nalik bendžu, a imalo je zvuk poput tambure. Bila je to svojevrsna atrakcija koju sam naučio i svirati, a sviračke sposobnosti usavršavao sam i dalje i do sad sam svirao u nekoliko tamburaških sastava. Nažalost, doživio sam tešku tragediju u obitelji, gubitak svoje prve supruge Asje što je značilo prestanak sviranja, ali ne i prestanak kontakta s tamburama. Od tada je prošlo skoro tri desetljeća, a prije dvadeset godina upoznao sam svoju sadašnju suprugu Ankicu na koju se i vodi ova domaća radinost izrade glazbala. Govorim to iz jednog važnog razloga, a to je zato jer me je ovaj posao spasio od tuge, stresa i svih ostalih nedaća te vrste, te omogućio da krenem ispočetka i u konačnici budem sretan- rekao nam je Krešo koji tu svoju sreću ima u dvije male radionice, prvoj u kojoj grubo obrađuje drvo i drugoj gdje “od gusjenice nastaje leptir”, odnosno gdje se drvo pretvara u elegantne oblike prima, brača, čela, kontre ili nekog drugog tamburaškog glazbala.
Upitali smo ga u čemu je tajna dobrog glazbala, a on je kao “iz puške” odgovorio da je najbitniji odabir drveta, kvaliteta izrade, ali napose ljubav prema poslu.
– Jedno bez drugog i trećeg ne ide, jer svima nam je dobro poznato da, ako ne radiš ono što voliš, nećeš to učiniti sa srcem, a to nije dobro. Naravno, važan je i dobar alat, a o znanju i iskustvu da i ne govorim. Jednako tako je važno i jako dobro poznavati drvo i znati njegovu namjenu i ponašanje. U slučaju drvenih glazbala poput tambura, korpus i vrat se najčešće prave od javora, a rezonatorska ploča od smreke. Ima tambura koje su napravljene od šljivinog, trešnjinog ili orahovog drveta, ali gornja ploča obvezno mora biti od smreke, i to smreke lještarke koja raste na terenima preko 1200 metara nadmorske visine. U smislu brzine zvuka i rezonancije najbolje se “slažu” javor i smreka, što je otkriveno već u 16. stoljeću, tako da se i većina tamburaških glazbala radi upravo iz kombinacije ta dva drveta- otkrio nam je majstor Krešo koji nam je pri tome pokazao sve, od rezanja i brušenja drveta, potom savijanja i spajanja, pa do završnih radova.
– Da bi si olakšao posao, imam već učinjene dijelove koje potom montiram tako da paralelno mogu raditi i na dva glazbala. Nemam žurbe i nisam pod nekim pritiskom, ali valja učiniti sve na vrijeme i da bude dobro uređeno- rekao nam je Krešo kojeg krasi znanje, ali i skromnost, pa smo ga nagovorili da malo govori i o rezultatima njegovog rada.
– Napravio sam preko 600 glazbala koja se sviraju od Hrvatske do Australije, SAD-a, pa čak i Afrike. Radio sam tambure za mnoge KUD-ove poput KUD-a “Pajo Kolarić”, za naše najpoznatije orkestre, a sa zadovoljstvom mogu reći da moje izrade svira i naš ponajbolji tamburaš, Virovitičanin Denis Špegelj. Osim toga, moja glazbala su na fotografijama mnoge literature o tamburaškoj glazbi i glazbalima, a moje tambure su na naslovnim fotografijama jedinstvene monografije o tamburi, tamburašima i tamburaškoj glazbi na hrvatskim prostorima, Hrvatskom tamburaškom brevijaru Mihaela Ferića. Također sam i stekao mnogobrojna poznanstva s glazbenicima i ljudima iz Hrvatske i inozemstva. Neki od njih me često posjećuju pa se družimo, podijelimo razmišljanja o tamburama i tamburaškoj glazbi koja će po mom mišljenju uvijek imati značajno mjesto u glazbenom izričaju Hrvatske, što zbog našeg identiteta, što zbog umilnog zvuka kojeg daju tamburaška glazbala- rekao nam je ovaj slatinski mag od tambure, majstor Krešimir Marić.
(www.icv.hr, bs)
