Kada govorimo o virovitičkom obrtništvu, preciznije o ugostiteljstvu, onda je ime Josipa Šulentića i te kako dobro poznato. Naši stariji čitatelji znaju da je davno prije na mjestu sadašnjeg hotela Šulentić u prigradskom virovitičkom naselju Milanovac  1967. godine počela s radom jedna od najpopularnijih gostionica, Gostionica „Izvor”.

Bio je to početak priče koju su započeli Josipovi roditelji Mile i Marija Šulentić, nakon ugostiteljskog iskustva u Ugostiteljskom poduzeću „Slavonija” iz Virovitice.

Govoreći o vremenu u kojem je i on krenuo u ugostiteljske vode, danas umirovljeni majstor kuhar Josip Šulentić – Šule kaže kako su tada bile drugačije prilike. Podijelio je uspomene s nama, na jutarnjoj kavici na terasi sa suprugom Boženom.

VIŠE VREMENA ZA DRUŽENJE

-Navike su bile drugačije, nije bilo kompjutora i mobitela, ljudi su bili društveniji. Hrana, domaća i kvalitetna, pa i piće, bili su cijenama puno niže. Ja sam zapravo završio srednju šumarsku školu, no s obzirom da sam se želio baviti ugostiteljstvom, 1976. godine sam završio i srednju ugostiteljsku školu u Zagrebu i 1978. godine od svojih roditelja preuzeo vodstvo Gostionice „Izvor”.

Nastavio sam kasnije ono što su oni započeli pod imenom „Šulentić” – ispričao nam je, a mi smo se prisjetili kako je godinama njihovo prezime bilo sinonim za „otići na janjetinu, teletinu, lignje, ragu juhu ili fiš paprikaš“.

-Uz mene i suprugu Boženu, koja je uz ovaj posao bila i učiteljica u virovitičkoj Glazbenoj školi, bilo je 5 djelatnika. Nije pretjerano reći da su ljudi obožavali naše specijalitete, a tome u prilog govori i činjenica da smo dnevno pripremili četiri janjeta i oko stotinu drugih obroka, uz to što je gostionica bila prepuna i onih mušterija koji su radije popili koji gemišt ili vinjak, pivo ili rakiju, a ne nužno došli na ručak ili gablec – sjeća se Šulentić.

Bilo je to vrijeme u kojem je radilo puno poduzeća, nezaposlenosti je bilo malo, pa su ljudi u restoranima i gostionicama sklapali prijateljstva, poslovne dogovore, pa i brakove, priča naš sugovornik.

-Imali smo i glazbeni sastav, mislim da su nam svirali Milanovčani Francetić, Kurjančić i Mihelčić – prisjetio se Josip Šulentić koji je svoj ugostiteljski put nastavio graditi i s hotelom, kao i aktivnošću u lokalnoj zajednici.

Danas umirovljenik, Šulentić se prisjetio kako je bio uključen i u druge segmente života u Virovitici; bio je i predsjednik Područne obrtničke komore VPŽ, član Skupštine 1994. godine, kada je Komora osnovana, a dobitnik je i najvećeg komorskog priznanja „Zlatne ruke”. Poznat je i kao predsjednik komisije za polaganje majstorskih ispita za zanimanje kuhar i konobar, te komisije za stručnu osposobljenost za zanimanja poslužitelj jela i pića i priprematelj jednostavnih jela i slastica.

-Trudio sam se dati doprinos razvoju tih struka jer sam i sam ugostitelj i znam što to znači. Osim toga sam, i kao mnogi naši drugi građani, i sudionik Domovinskog rata. Sretan sam što se Milanovac tijekom godinama razvijao, a u tome vidim i jedan svoj mali doprinos, odnosno, vidjet ćemo što će o tome reći drugi – ističe ovaj umirovljeni ugostitelj koji je utaban put ostavio sinovima Matiji i Tomislavu, kao i supruzi Boženi.

– Nažalost, zbog narušenog zdravlja ne mogu više ravnopravno sudjelovati u poslovima, pa sam odlučio prepustiti im da se bore, a ja ću uvijek biti ovdje savjetom, pomoći ću koliko mogu – zaključuje J. Šulentić. (www.icv.hr, bs, foto: B. Sokele, privatni arhiv)