Selo Martinci ili kako ga tamo zovu Martince u županiji Baranja u susjednoj Republici Mađarskoj zasigurno je dobro poznato i našim žiteljima, a kako i ne bi kada u tom selu čak 75 posto mještana ima hrvatske korijene. Tako je to i u cijeloj županiji Baranja, kao i u susjednoj županiji Šomođ u kojima živi ukupno oko 3.500 Hrvata. S obzirom da u cijeloj Republici Mađarskoj živi 50.000 ljudi hrvatskog porijekla, ove dvije južne mađarske županije zasigurno imaju veliki postotak naših ljudi „preko Drave”.

To je bio i razlog više da posjetimo Martince i tamo razgovaramo s jednom od najzaslužnijih pojedinaca u čuvanju hrvatske tradicije, kulture i običaja u Mađarskoj Krisztinu Gregeš Pandur koja je kao i njeni roditelji rođena u Martincima. Hrvatsko porijeklo kao i velik dio Hrvata u Mađarskoj vuče od prije nekoliko stoljeća kada je bila velika seoba zbog najezde turaka. No neovisno o tome, Krisztina se kao i ostali ljudi hrvatskog porijekla u Martincima smatra za Hrvaticu i vrlo tečno govori hrvatski jezik, što nam je i sama potvrdila kada smo je zatekli na njenom radnom mjestu gdje radi kao matičar u Općini.

– U Martincima, ali isto tako i u hrvatskim selima u Mađarskoj postojeći je dvojezični sustav, a središnje izborno, političko i administrativno tijelo Hrvata u Mađarskoj je Hrvatska državna samouprava (HDS) na čijem je čelu Ivan Gugan, dok je glasnogovornik za hrvatsku nacionalnu manjinu Jozo Solga. Tako je službena uporaba hrvatskog jezika na području lokalnih i općinskih samouprava u Mađarskoj zajamčena Ustavom i Zakonom – objasnila nam je Krisztina, podsjetivši da je HDS, ali i Savez Hrvata u Mađarskoj osnovan 1999. godine u Budimpešti.

20230720_114002_1280x721

– Tom odlukom Hrvati su postali prva manjina u Mađarskoj koja ima svoju izdavačku kuću „Croatica”, internetski radio „Croatica”, a u pripremi je i internet TV. Osim toga u Pečuhu djeluje Hrvatska redakcija mađarskog jezika te Mađarske televizije koje pripremaju emisije na hrvatskom jeziku. Osim toga izdaju se još i tjednici „Hrvatski glasnik”, „Hrvatski kalendar”, te tromjesečnik „Bilten”. Jedino je veliki problem što na području vjerskog života postoji nedovoljan broj hrvatskih svećenika, a mise na hrvatskom služi samo njih desetak u Mađarskoj – napomenula je govoreći općenito u Hrvatima u Mađarskoj. Odmah se potom prisjetila svog djetinjstva.

– Od malena sam odgajana da govorim i mislim hrvatski, tako da dolaskom u Martinački vrtić nisam pojma imala o mađarskom. No kasnije sam počela učiti i u osnovnoj školi i savladala mađarski jezik što mi je značajno pomoglo na daljnjem školovanju u Pečuhu, a kasnije i na radnim mjestima kao voditeljica Kulturnog doma u Martincima, učiteljica u Osnovnoj školi i sada kao matičar. Sličan takav primjer je bio i sa drugom djecom hrvatskih korijena, no nije bilo problema jer suživot sa ljudima mađarske pripadnosti je i više nego dobar u cijeloj Mađarskoj pa tako i kod nas u Martincima – sa zadovoljstvom je istaknula Krisztina koja je i vrlo vrijedan član i dopredsjednica KUD-a Martinci koji je osnovan 2005. godine.

20230720_113846_1280x721

– Osnivanju udruge je prethodio Ženski pjevači zbor „Korijeni” koji je nastao 1996. godine, a kasnije, kada smo imali više članova, osnovali smo i udrugu. Cilj nam je gajenje tradicije hrvatskog jezika, običaja, tradicije i kulture kroz različitu životnu dob članova i s akcentom okupljanja mlađe generacije koja bi nastavila prenositi svoje znanje i iskustva na generacije koje će doći. Bez toga ne bi postojao smisao, a da bi se došlo do toga potreban je kvalitetan rad, organizacija, trud i zalaganje, kao i potrebna materijalna sredstva. No govoreći o tome susreli smo se s problemom odlazaka mladih u veće gradove zbog školovanja ili posla tako da male sredine poput Martinaca ostaju puste. Ovdje u naselju živi oko 850 žitelja, a prije je bilo barem tri i pol puta više. To se odrazilo i na rad naše udruge, ali i samog Hrvatskog kulturnog centra u Martincima, pa nemamo dovoljan broj mladih članova. No svojim zalaganjem ustrajemo na tome da malo pomalo napredujemo u tom smislu. Prije je naša osnovna škola imala program i za više i niže razrede, no sada viši razredi nastavu pohađaju u Matičnoj školi u nedalekom Šeljinu, a ovdje imamo niže razrede i dječji vrtić. No uistinu je sretna okolnost što su naši članovi kao i sam Kulturni centar vrlo vrijedni i uporni, pa tako naselje cijele godine živi u hrvatskom ozračju. Od samog njegovanja materinjeg jezika do različitih priredbi, proslava i sl. Od njih su najpoznatiji „Ivanje”, „Martinje” koje je i sam dan općine, tu je proslava Božića, ali i razni običaji poput svinjokolje i sl. Sve je to začinjeno hrvatskim pjesmama, plesovima, starim običajima i hrvatskim narodnim nošnjama koje smo prikupili od naših roditelja, baka i djedova i sveg ostalog potrebnog za jačanje nacionalnog bića – s ponosom je rekla Krisztina koja je itekako poznata i u Hrvatskoj, posebice Sopju gdje je njena udruga stalni suradnik međunarodne priredbe „Dravsko proljeće”.

– I Martinci su u ekipi zajedno sa Starinom iz susjedne županije Šomođ, a ove smo godine tu dobru suradnju u Sopju obilježili 16. put zaredom. Jako nas to veseli, a s mještanima općine kao i s njihovim vrijednim načelnikom Berislavom Androšem vežu nas lijepa iskustva i sjećanja. Iduće „Dravsko proljeće” obilježiti će se kod nas, no vjerujem da ćemo se do tada više puta susresti s našim prijateljima iz Sopja – rekla je Krisztina koja je usto i jedan od najvjernijih slušatelja ICV radija, kao i ljubitelja grada Virovitice.

– Program ICV radija je u mojoj obiteljskoj kući u kojoj živim sa suprugom Leventeom najnormalnija stvar i rijetko kada „prevrtimo” stanicu, osim kada ima neka emisija na hrvatskom jeziku iz Mađarske. Osim toga svako malo dolazim u Viroviticu, ili u kupovinu ili u šetnju vašim lijepim gradom i na razgovor s mojim prijateljima, dragim Virovitičanima – rekla nam je na kraju našeg razgovora Krisztina Gregeš Pandur.

(www.icv.hr, bs; foto: B. Sokele)