Ima ono nešto u sjeni starog oraha i u okusu domaće orahnjače, nešto što ništa zamijeniti ne može. Kaže nam to Josip Pavičić (72), vlasnik OPG-a Pavičić iz naselja Trnava u općini Suhopolje, jedan od ekoloških proizvođača oraha u našoj županiji.
Ovaj umirovljeni strojobravar djetinjstvo je proveo u Trnavi, a u Virovitici živi od 1974. godine. Odrastao je u ratarskoj obitelji i zemlja mu je „u krvi”, baš kao i ljubav prema pravom domaćem proizvodu. Onom koji je uzgojen prema domaćoj recepturi i bez raznih slojeva zaštitnih sredstava.
Pavičić danas na oko 7 hektara u Kraljevcu, dijelu naselja Trnava, ima oko 900 stabala bugarskih sorti oraha i kaže kako mu je umjesto kvantitete bitna kvaliteta.
– Svi mi voćari borimo se s istim problemima, a najveći je uvoz nekvalitetnog voća iz nekih drugih zemalja, voća koje nema ni „e“ od ekološkog. Ono se prodaje po istoj cijeni koju mi dobivamo za svoje ekološki uzgojeno voće, a u našoj županiji što se ekološkog uzgoja prednjače orah i lijeska. No, što je tu je. Voćari ne mogu mijenjati pogrešnu politiku koliko god to htjeli. Drugi problem su klimatske promjene. Kada ima mraza, zna nam „pobrati” dobar dio oraha. Tako je bilo prijašnjih godina npr., a posljedice se osjete i dvije godine poslije, jer orah rađa na izdancima od prošle godine. Tako da ću umjesto 7,5 tona očišćenog oraha, što bio optimum, ubrati oko 750 kilograma – priča Josip.
Nasad je podignut 2005. a posljednja dobra berba bila je 2010. godine, sjeća se, a nakon toga je sve krenulo nizbrdo. Prisjetio se kako je uopće krenuo s uzgojem oraha.
– Radio sam kao strojobravar u Tvornici šećera u Virovitici i u razgovoru s tehnologom Ivanom Totom, koji se razumije u struku, došao sam na ideju da se počnem baviti uzgojem oraha, baš proizvodnjom. Orah inače konzumiram cijeli život, volim ga i danas sa svoje 72 godine mogu reći da sam vitalan i zahvaljujući njemu – ističe.
KORISTAN I ZDRAV
Podsjeća kako je orah zdrava namirnica zbog omega 3 masnih kiselina, snižava kolesterol… Šaka oraha dnevno pomoći će srcu, dodaje. Dobrobiti su to koje su prepoznate i u svijetu.
– U odnosu na situaciju od prije desetak godina, svijest o koristi oraha je u porastu, pa je proizvodnja u svijetu i u Hrvatskoj porasla za najmanje 15 posto. Značajno je to s obzirom na tešku situaciju u poljoprivredi – ističe naš sugovornik.
Za ekološku proizvodnju kaže da treba puno truda, ulaganja, ali i strpljenja.
– Znamo da treba nekoliko godina da s oraha uberemo prve plodove. Obavezno je malčiranje, košenje trave, prskanje protiv štetnika i to isključivo zaštitnim sredstvom koje je dozvoljeno u ekološkoj proizvodnji. Nasade moramo čuvati od divljači. Najinvazivnije su divlje svinje. Zasad nam je najveći „neprijatelj“ mraz. Još nismo dobili naknadu zbog pretrpljene štete, no nadam se da će ipak stići – objašnjava Pavičić.
Na OPG-u radi sa suprugom Dragicom koja je također u mirovini te sa sinom Marijem koji je zaposlen u Elektri Virovitica. Kći je odgajateljica u Koprivnici. Sin Mario nabavio im je napravu kojom je obitelji lakše u vrijeme berbe.
– Mogli bismo ga nazvati sakupljačem oraha. Radnika u sezoni nemam, niti su nam potrebni. Očišćeni orah prodajemo uglavnom preko oglasa, a manji dio na tržnicama na Jadranu, po prosječnoj cijeni od 8 eura po kilogramu. Od oraha se ne možemo obogatiti, ali se možemo pokriti i malo zaraditi. Orahe uzgajam prvenstveno zbog ljubavi, a ne poticaja – zaključuje Pavičić.
(www.icv.hr, bs; foto: B. Sokele)
