Dok je još kao osmogodišnje dijete savladavao osnove u školi jahanja u Konjičkom klubu Osijek na Pampasu, preponski jahač Ivan Funarić iz Bilja znao je da će taj sport i konji zauvijek biti njegov smisao života.

Od tada je Ivan predano trenirao punih 15 godina, tijekom kojih je nizao brojne uspjehe na domaćim i međunarodnim natjecanjima. Tome najviše svjedoči više od 100 osvojenih pehara, između ostalog prvo mjesto na Međunarodnom kupu Slavonije i Baranje u Bolyu u Mađarskoj, zlato na Balkanskom kupu u preponskom jahanju, a u dobi od samo 15 godina Ivan je proglašen najuspješnijim jahačem Konjičkog kluba Osijek.

Iako mu je naslov prvaka Hrvatske u preponskom jahanju uvijek izmicao “za dlaku”, Ivan se ne predaje, a svakom se natjecanju raduje kao da je prvo. No, marljivo trenira svakodnevno, a posebice kada je novi izazov pred vratima.

Naime, ovogodišnje državno prvenstvo održat će se u Osijeku od 29. lipnja do 2. srpnja, pa je ususret tom važnom natjecanju Ivanova udruga Guinnes organizirala i javni trening i dresuru konja. Pod trenerskim vodstvom Rajka Dokića našli su se sjedinjeni jahači i konji iz baranjskih konjičkih klubova, te Osijeka i Vinkovaca.

Razgibavanje konja i lagane kondicijske pripreme održane su na ranču obitelji Funarić u Bilju, gdje Ivan posjeduje četiri vlastita konja za natjecanje i četiri ždrebeta o kojima svakodnevno skrbi.

-Nije lako naravno, ali sve radim s ljubavlju prema tim životinjama i konjičkom sportu, a uz podršku mojih roditelja i sestre. Svu brigu oko konja baziramo na zdravoj prehrani, sijenu i zobi sa vlastitih polja, te na svakodnevnim treninzima. Svakom konju dnevno posvetim oko dva sata, a s obzirom da su četiri znači da mi cijelo prijepodne ode na osedlavanje, prohodavanje, čišćenje i pranje konja – priča sa smješkom taj 23-godišnji mladić kojemu očito, bilo kakav fizički posao i briga oko konja, ne pada teško.

Dodaje kako tjedni raspored sadrži različite treninge, pa je tako jedan dan u tjednu posvećen terenskom jahanju radi jačanja pluća, disanja i kondicije konja. Kao jahalište u tom slučaju Ivanu služe prteni putevi oko imanja koja vode do obližnjih sela, ali daleko od ceste.

-Imamo dana kad radimo samo projahivanje, do 45 minuta, pa je onda jedan dan posvećen dresuri, slijedeće su motke i skakanje. Dobar trening može biti samo hod, pri čemu konj vježba zadnje noge, aktivira pri tome mišiće ali se ne umara. Rute su različite, a i vremenski budu različite, pa ponekad dosegnu i do tri sata. Bude nam ugodno “u šetnji” pa izgubimo pojam o vremenu – veselo pojašnjava Ivan.

Zasluge za Ivanove uspjehe svakako pripadaju i njegovom prvom i jedinom treneru Rajku Dokiću iz Novog Sada, nekadašnjem 17-erostrukom prvaku bivše države u preponskom jahanju.

-S Ivanom sam počeo raditi još dok je bio “klinjo”, uspostavili smo dobre odnose i evo naša suradnja traje već drugo desetljeće. On je veoma talentiran jahač, s dobrom tehnikom i vrlo dobrim stilom, pa treninzi teku gotovo s lakoćom. Išli smo na brojna međunarodna i domaća natjecanja s kojih se Ivan uvijek vraćao s nekim priznanjem, peharom, medaljom – priča 80-godišnji trener Dokić.

Od onih značajnijih uspjeha prisjeća se Ivanove pobjede u Mađarskoj, u Kaposváru 2017. godine, kada je kao tinejdžer pobijedio kompletnu mađarsku reprezentaciju i juniorsku i seniorsku zajedno.

-Jahao je dva konja i plasirao se na prvo i drugo mjesto, to su izvanredni rezultati, na ponos Konjičkog kluba Osijek za koji Ivan nastupa i iz kojeg je ponikao – kaže trener Dokić.

Dodaje kako Ivan trenutno obučava mlade konje, inozemnog podrijetla, a s obzirom da je riječ o izvanrednim konjima, Ivan će se s njima okušati u preponskom jahanju na državnom natjecanju u Osijeku krajem lipnja i početkom srpnja.

Sinergija koju su stvorili 23-godišnji jahač i 80-godišnji trener, međusobno uvažavanje i poštovanje, osjeti se u svakoj njihovoj komunikaciji.

-Osamdesetogodišnjak koji se konjičkim sportom bavi gotovo sedam desetljeća, a i dalje posjeduje nevjerojatnu volju i energije. Trener Dokić i nadalje dolazi pred svako važno natjecanje iz Novog Sada u Osijek, kako bi se uvjerio u moj rad i razvoj. Naime, treninge odrađujem uglavnom sam, ali prema njegovom utvrđenom program. Zahvalan sam mu što mi nesebično prenosi svoje znanje – s iskrenim divljenjem ističe mladi Funarić.

No, divljenje zaslužuje i Ivan kao pripadnik mlađih generacija koje često znaju lutati i izgubiti se u pronalasku svoga puta. No, ne i Ivan koji je na taj put krenuo od malih nogu, a njime korača ka svome cilju: imati vlastiti konjički klub i svoje znanje i iskustvo prenijeti generacijama koje dolaze.

(www.icv.hr, tj, foto: T. Jovanović, Privatni arhiv)