Koliko vrijedi ljubav prema korijenima i obiteljskoj povijesti, pokazuje nedavan posjet Virovitici, a koji je danas, u vrijeme otuđenosti i napuštanja rodne grude, za svaku pohvalu. Naime, umirovljenik George Kolerasic, koji je rođen i koji je cijeli svoj radni vijek proveo u Južnoj Karolini u Americi, posjetio je Viroviticu i to isključivo da vidi grad u kojem su živjeli i umrli njegova prabaka Julija i pradjed Ivan.

George je inače daljnji rođak profesora u mirovini, dr. sc. Vladimira Kolesarića, poznatog hrvatskog psihologa, Virovitičanina sa zagrebačkom adresom. Iz Amerike je s kćeri Amandom stigao kako bi vidio rodni kraj svojih predaka, a usput i otkrio ljepote domovine koju nosi u obiteljskoj povijesti.

Do obiteljske poveznice došlo je zahvaljujući Georgeovom sinu Matthewu. Dječak je tražeći porijeklo prezimena Kolesaric na internetu prije nekoliko godina otkrio dr. Vladimira Kolesarića, tada profesora psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.  Poslao mu je mail s osnovnim podacima o obitelji; da su njihovi preci živjeli u Virovitici. Nedugo potom stiglo mu je ugodno iznenađenje u vidu odgovora. 

– Sin je napisao da su mu pradjed i prabaka iz Hrvatske, da se zovu Ivan i Julija te da su rodom iz Virovitice. Vladimir mu je odgovorio da je njegov rodni kraj – Virovitica. Napisao je da nije znao jesmo li u rodu, ali će saznati. Izmijenili su nekoliko mailova, a Vladimir je javio da je pronašao Župu sv. Roka iz koje su Ivan i Julija, iako još uvijek nije bio siguran u naše krvno srodstvo – priča George.

foto: GMVT

ISTRAŽIO CIJELO OBITELJSKO STABLO

Tada se rodila ideja da posjeti domovinu predaka. Bilo je to još prije četiri godine, s bratićem Mitchem, koji je, nažalost, preminuo. George je potom odlučio povesti kći sa sobom i javiti se jedinoj osobi u Hrvatskoj s kojom je imao ikakav doticaj – prof. Kolesariću. Uskoro mu je profesor odgovorio s preporukom da se javi njegovoj kćeri Andrei koja već godinama živi u Americi. Tako su se nakon dopisivanja daljnji rođaci koje povezuje Hrvatska i Virovitica konačno i sreli.

Na taj prvi susret George je Andrei donio cijelo istraženo obiteljsko stablo. Inače, Andrea je odrasla u Virovitici, ali već dugi niz godina živi i radi u Americi sa suprugom.  

– U veljači 2020. godine kontaktirao sam ženu u Zagrebu koja se bavi istraživanjem genealogije i zamolio je da istraži moje porijeklo i naše obiteljsko stablo. Krenuli smo s dva imena. Danas ih imam stotine, povezanih krvnim vezama, za koje znam u svom stablu. Napravila je, dakle, izvrstan posao, poslala mi je puno informacija koje sežu još do Tome i Katarine Kolesarić, iz ranih 1800-tih. Ispada da smo prof. Vladimir i ja povezani s obitelji dva brata – kaže George.

Da se poveznica s korijenima vidjela „na prvu“, ispričala nam je Andrea, koja kaže kako su ih u restoranu gdje su se našli odale – zelene oči. U njenoj obitelji samo ih ona ima, baš poput Georga. A već nakon prvog susreta bilo je jasno da ih povezuje puno stvari.

– Razmišljam kolika je bila mala šansa da se pronađemo, udaljeni rođaci iz Hrvatske i Amerike, kako nas je spojio taj znatiželjni dječak u potrazi za prezimenom. Jako mi je drago da je tako – kaže Andrea.

„ORIGINAL KOLESARIĆI“

Na dolazak u Hrvatsku su zbog korone na kraju morali čekati tri godine. Ona je Georga i Amandu dočekala u Zagrebu. Kolesarici su iz Amerike doletjeli na obalu i prošli Jadranom, od Dubrovnika, otoka do Istre. Bili su na Plitvičkim jezerima, a u Zagrebu su se susreli s Andreom i osobno upoznali „krivca“ za susret – prof. Vladimira Kolesarića.  

Prisjetio se kako je u Zborniku koji je objelodanjen povodom obilježavanja 750 godina (1984. godine) od prvog pisanog spomena Virovitice, jedan od priloga i prvi popis (početak 18. stoljeća) stanovništva Virovitice nakon što su otišli Turci. U tom popisu je, kaže, spomenuto je pet obitelj s prezimenom Kolesarić.

– Na to sam, kao Mikeš, uvijek bio ponosan. Priznajem, moja reakcija na dječakov mail kojim je želio otkriti korijene svog prezimena u početku je bila mlaka, no postupno sam se zainteresirao. Osobito kada je George dao napraviti obiteljsko stablo koje seže skoro do prvih početaka. Georgu sam poslao sve što sam imao o Virovitici – fotomonografiju u izdanju te zbornik s prilozima i sa sažecima na engleskom koji sam imao čast uređivati, a malo sam i pisao o povijesti Virovitice – ispričao je prof. Kolesarić, koji kaže kako mu je susret, kao i kćeri Andrei, na „prvu“ potvrdio da su George i Amanda „original Kolesarići“.

– Georgeov posjet bio je izvanredan, neposredan i doista su to posebni doživljaji; sresti se s osobom s kojom imaš tako daleke zajedničke pretke. Vrijeme koje smo proveli u Zagrebu bilo je izuzetno prožeto rodbinskim prijateljstvom, bez ikakvih napora – pa smo mi zaključili da su Kolesarići takvi! Osobito mi je drago što su George i Amanda imali priliku vidjeti kako je Virovitica lijepo uređena – zaključuje prof. Kolesarić.

Kolesarići (s lijeva na desno): Vlatka, George, Amanda i Andrea – ustupljena fotografija

UMJESTO BUDILICE – PIJEVAC!

U Virovitici su Kolesarici iz Amerike upoznali i Vlatku Kolesarić, kći Josipa Kolesarića, s kojima je George u jednakoj razini srodstva kao i s Vladimirom i Andreom. Andrea je Georga i Amandu povela do župne crkve sv. Roka u Virovitici, gdje su se njihovi preci vjenčali i župi kojoj su zacijelo pripadali cijeli svoj život, a posjetili su i sakralni muzej te staru franjevačku knjižnicu.

U Gradskom muzeju u Virovitici prošli su stalnim postavom Drveno doba i saznali više o povijesti ovoga kraja, a potom su posjetili i Gradsku knjižnicu i čitaonicu u kojoj su saznali više o odjelima i zavičajnoj zbirci koju čuvaju i njeguju. Potom su se uputili na Gradsko groblje kako bi potražili posljednje počivalište Julije i Ivana, zbog kojih su prošli Atlantski ocean i uputili se na put istraživanja domovine predaka.

Rezimirajući dojmove George i Amanda kažu kako je Virovitica prekrasan kraj koji ima priču i da su ponosni što im obitelj potječe iz ove sredine. Uz domaćinstvo, pristupačnost, hvale i bogatstvo kulturne baštine. Impresionirani su, kaže, muzejom, knjižnicom, župnom crkvom, kao i autohtonom ponudom smještaja, domaćeg ugođaja i prirodnih ljepota cijelog ovog kraja koji će pamtiti.

– Odsjeli smo u Kuriji Janković. Doručkovali smo izvrsna domaća jela, a probudio nas je pijevac. Spavali smo s otvorenim prozorom koji ima fantastičan pogled. Vidjeli smo i fazana. To je samo mali dio doživljaja koji je potpuno drugačiji od svega što smo dosad doživjeli. Inače, za Hrvatsku zna jako puno ljudi u Americi, u Južnoj Karolini, gdje živim, u mom susjedstvu. Svi kažu da je predivna zemlja i donose samo lijepe dojmove, ponajviše iz Dubrovnika, Splita.

Od izbora hrane, izvrsnih vina, po cijeloj zemlji. No, i kontinent, od ovog što smo kratko vrijeme imali priliku vidjeti, ima toliko toga za otkriti, ponuditi i vjerujem da će se o našoj zemlji još više čuti i pričati. Zahvaljujemo svima na srdačnosti, ljudima koji su se uključili u potragu za vezom između nas Kolesarića i koji su nam pomogli da otkrijemo mali dio naše obiteljske povijesti. Zasigurno ćemo se vratiti – rekao je George.

(www.icv.hr, mlo, foto: M. Lovrenc, GMVT, privatni arhiv)