“Vratite nam naše golove! Na njima igramo nogomet cijeli dan i bez njih nam je igralište pusto”. Ovaj tužan apel uputili su danas (srijeda) putem medija mališani, uz predstavnike svojih roditelja u Ulici Marijana Derežića u bivšem “Kraševom” naselju u Virovitici.
Pozirali su na mjestu na kojem je nepoznata osoba ili više njih u noći s ponedjeljka na utorak (jučer) s javnog gradskog igrališta koje se nalazi na početku ulice i na kojem se svakog dana okupljaju djeca iz cijelog kvarta, uzela dva mini gola za nogomet.
Ražalostila je tako ne samo djecu i mlade koji uz njih provode doslovno svaki slobodan tren, nego i roditelje koji pričaju kako su golove za veselo i aktivno društvo napravili članovi jedne obitelji.
-Golove je, sa mrežicama i cijelom konstrukcijom, napravio moj svekar i djed djeci. Želio je cijelom kvartu koji se tu okuplja i po cijeli dan druži omogućiti da mogu zajedno igrati nogomet. Čuvali su te golove, sami ih premještali, nosili po ulici i pazili da se ne oštete – kaže nam Marijana Š., jedna od majki.
Ivana D.Z. ispričala nam je kako su golovi na igralištu već pune dvije godine. Kome su sada smetali, pita se, zajedno s drugima. Ovo gradsko igralište u jednoj od najnovijih virovitičkih ulica uvijek je puno. Svjesni da njihova djeca tamo provode svaki slobodan tren, i sami ga, uz gradske komunalne službe, kose i održavaju.
LOPTA, A NE EKRAN
– Umjesto da sjede za svojim ekranima i tabletima, kad napišu zadaću, oni odmah zvone jedni drugima na vrata i zovu na igru na ulicu. Na igralištu nikad nijedno dijete nije samo, uvijek ih je više jer jedva čekaju da se druže. Nama roditeljima je to jako važno – priča nam Ivana.
Isto naglašavaju i Katarina M. i Marija J., koje kažu kako je lijepo vidjeti punu ulicu djece, kao i igralište i to u vremenu kada se djeca češće opredjeljuju za mobitele, igrice i društvene mreže u svoje slobodno vrijeme. Nogomet ih uči toleranciji, timskom duhu i nizu drugih vještina koje im koriste u svakodnevnom životu, naglašavaju.
Na upit o mogućem motivu ove krađe, roditelji s kojima pričamo kažu kako su svjesni da igra zna biti glasna, ali da je ipak riječ o djeci i javnom igralištu te da nema razloga zašto bi netko, osim obijesti, krao golove. Zna se dogoditi da lopta zaluta nekome u živicu ili je dijete napuca nekome u ogradu, priznaju, no, susjedstvo koje se dobro zna, to samo riješi s djecom.
Djeca su nam ispričala kako su jednom prilikom pronašli golove u obližnjem šumarku, također su privremeno “nestala”, ali su ih ubrzo pronašli. Ovaj put su zapravo – otuđena.
-Mi se svi zajedno igramo, i dečki i cure igraju nogomet i sve radimo zajedno – u glas pričaju djeca, među kojima, kažu nam i roditelji, ali i susjedi, vlada zajedništvo i suradnja, pa su od jučer svi tužni zbog ove situacije.
Zvati policiju roditelji ne razmišljaju – svjesni su da su mini golovi male materijalne vrijednosti te da od eventualne privatne tužbe koja bi uslijedila vjerojatno neće biti ništa. Apeliraju zato javno na savjest lopova. Nisu golovi samo par kilograma željeza koje su odvezli te noći, kažu. Oni su i rekviziti koji djecu okupljaju i čine im djetinjstvo ljepšim.
-Samo nam ih vratite! – poručuju. (www.icv.hr, mlo)
