Prošli vikend 19 planinara HPD-a „Papuk“, pod vodstvom vodiča Mare, Kristijana i Javora proveli su u bajkovitom Gorskom kotaru.

Njihova avantura počela je subotnjim buđenjem u „sitne“ sate i okupljanjem na parkiralištu ispred zgrade Županije u Virovitici te polaskom prema tzv. 13. kilometru na cesti Mrkopalj-Jasenak. Na putu ih je dočekala Matić poljana urešena dugim redom monumentalnih kamenih stupova (Spomenik “26 smrznutih partizana”). Kao i većini drugih prije njih, nisu mogli odoljeti, a da ne stanu i ne fotografiraju taj prizor. Oko 10.15 stižu na 13. kilometar gdje je početna točka planiranih staza.

Nakon spremanja, dogovora i zajedničkog fotografiranja Javor, Vanja, Filip i Robert odlaze prema Bijelim stijenama te nastavljaju dalje Vihoraškim putom, dok ostatak ekipe kreće prema zapadnoj skupini Samarskih stijena. Prvi cilj bio im je uspon na vrh Samarskih stijena (1302 mnv) do kojeg je vodio kratak, ali strm uspon. Na vrhu je uslijedilo neizostavno fotografiranje i stavljanje žiga u Obilaznicu.

S vrha Samarskih je uslijedio spust, a zatim opet uspon (takva je cijela staza, malo spusta pa opet uspon) prema vrhu Stepenica. Sam uspon na vrh Stepenica ima zahtjevnih elemenata, no ekipa je pokazala da je spremna i na to te je uskoro većina bila na vrhu. S vrha se pružaju prekrasni pogledi na sve strane, jednostavno pogled oduzima dah.

No, trebalo se i spustiti sa Stepenica te krenuti dalje, no znaju da je spust uvijek teži te su im tu malo u pomoć priskočili njihovi “dečki”. Nakon Stepenice kreću prema Piramidi, još jednom od prekrasnih stjenovitih oblika, na koji se također popela većina.

Nakon Piramide kreću prema Velikom kanjonu, naravno uz usputno penjanje i na Vidikovac. Veliki kanjon je prekrasan, visoke stijene, uski prolazi, razni oblici. Nije bez razloga osjećaj u njihovim očima na prvi pogled bio tako bajkovit.

Veliki labirint kamenih skulptura nesvakidašnjih oblika i ponikava obraslih miješanom šumom smreke i jele zaslužni su što su Samarske stijene proglašene prirodnim rezervatom. Na pojedinim predjelima još se zadržava i snijeg. Tako da su preostale hrpice snijega iskoristili za grudanje. Pred kraj kružne staze odlaze do Ratkovog skloništa, jednog od najoriginalnijih planinarskih objekata, sagrađenog u polušpilji, gdje su uživali, fotografirali se, upisali se u upisnu knjigu te sačekali ekipu koja dolazi s Vihoraškog puta. Bila je to staza koja je zahtijevala dobru kondiciju, spretnost, koncentraciju, ali i staza koja će se pamtiti i koju će ponovno posjetiti. Spuštaju se na početnu točku te kreću prema Ogulinu gdje se smještaju u apartmane.

Nedjelja im je bila rezervirana za posjet Zavičajnom muzeju i za uspon na Klek. U blizini muzeja nalazi se Đulin ponor kojeg su također obišli.

Oko 12 sati dolaze do mjesta Bjelsko odakle kreću na Klek. Sparina je u zraku, sunce je pržilo, a pred njima samo usponi, kao da su svu svoju energiju potrošili dan ranije, ali ne odustaju. Planinarski dom Klek nalazi se na 1000 mnv, do njega dolaze za nešto više od sat vremena. Kratak odmor kod doma te odlaze do vrha Kleka. Do njega vodi kratka zanimljiva staza. Klek je istaknuta planina na rubu Velike Kapele, iznad grada Ogulina. Jedna je od najatraktivnijih i najpopularnijih planinskih odredišta u Hrvatskoj. Ima oblik 3-4 km dugog hrpta strmih strana, na čijem vrhu je 200 metara visoka stjenovita glava. Prema narodnoj predaji, vrh Kleka je okupljalište vještica u olujnim noćima pa su one postale svojevrstan simbol Kleka i Ogulina. Klekova stijena ispod vrha bila je prva škola hrvatskih alpinista, a Klek se naziva kolijevkom hrvatskog planinarstva. Ekipu koja je bila malo sporija na usponu do Kleka dočekao je poskok koji je im je čak i pozirao kako bi ga i ostali mogli vidjeti bar na fotografijama. 

(www.icv.hr, HPD Papuk, Foto: M. Ripli)