Žena, majka, kraljica… Čest je to izraz u našim krajevima koji možda i najbolje opisuje sve uloge jedne majke – roditelj, prijateljica, njegovateljica, psihologinja, ponekad i psihijatrica, učiteljica… Ona je naš glavni stup obitelji, a njoj samoj – njena djeca.
Jedna od takvih majki je i Vlatka Živko (52) iz Pitomače, koja s ponosom govori o svojoj obitelji; suprugu Tihomiru i šestero djece, pet kćeri i jednom sinu. Vlatka trenutno radi kao knjigovođa u obiteljskom obrtu, a Pitomačani je znaju i kao nekadašnju mladu vlasnicu trgovine mješovite robe, izrazito vrijednu i marljivu, ženu koja voli raditi i boriti se za obitelj koju smatra najvažnijom na svijetu.
– Oduvijek živim u Pitomači. Kada sam se udala prije 30 godina, i suprug i ja smo znali da želimo veliku obitelj. Mladi smo počeli raditi, otvorili smo svoj privatni obrt, a polako su nakon toga počela dolaziti i djeca. Prvo Veronika, potom Patricija, pa Tereza. Priznajem, bilo me u početku malo strah. Troje djece?! Hoću li moći sve to, kako ću jednako podijeliti ljubav svima?! No, kada se nakon Tereze rodila Magdalena, zaboravila sam na sve brige. Prepustila sam se i sve je nekako sjelo na svoje mjesto – kaže nam Vlatka.
Obitelj je mislila da će četiri djevojke biti – to, no sedam godina nakon Magdalene došao je Gabrijel, a potom i Barbara. Danas je Gabrijel učenik sedmog razreda, a Barbara ide u četvrti i svima je mezimica.
– Pošto su cure već bile veće kada su se oni rodili, puno su mi pomogle oko njih. Igrali su se, zabavljali zajedno. Sve je to tako prirodno – dodaje Vlatka.
UVIJEK I SVUGDJE S DJECOM
Razlika između najstarije kćeri Veronike i najmlađe Barbare je 18 godina. No, ta razlika ne predstavlja nikakvu prepreku da i dalje provode vrijeme zajedno, iako su već četiri žene iz obiteljskog gnijezda otišle svojim putem, žive svoj život, a neke imaju već i svoju obitelj.
– Magdalena studira na Pravnom fakultetu, a Gabrijel i Barbara još idu u osnovnu školu. Najstarija kćerka Veronika radi kao trgovac, Patricija je završila učiteljski fakultet, radi u školi i udana je, a Tereza je sam svoj šef, ima svoj kozmetičarski obrt. Iako nas ima puno, svatko od njih je različit, ali ono što im je zajedničko je empatija prema svima – kaže Vlatka, te dodaje kako bez obzira kuda ih putevi odvedu, uvijek pronađu vremena jedni za druge.
– Danas kada s odmakom gledam na sve to, sama sebi se čudim i divim kako sam sve to uspjela. Ne mogu reći da nije bilo zahtjevno, ali je istovremeno bilo i ispunjavajuće. Sve je ustvari nekako došlo samo od sebe, na svoje, kako bi se reklo. No, moram priznati da je i vrijeme bilo drugačije. Koliko god radili, uvijek smo navečer našli vremena za djecu, igrali smo se i bavili s njima, razgovarali, svugdje išli zajedno, ali u svemu tome pronašli vremena i za sebe. I danas se toga držimo i uvijek smo tu jedni za druge – kaže Vlatka, napomenuvši da su imali sreću što je i baka uvijek bila blizu pa su na nju mogli računati kada je zatrebalo pričuvati djecu, ako baš nisu mogli nekuda ići s njima. Djeca su se igrala i s nećacima, kuća je uvijek bila puna djece, sjeća se Vlatka.
I danas je tako, osobito nedjeljom.
– Svi se i danas jako dobro slažemo, pazimo jedni na druge, bez obzira što su se naše cure odselile i više ne žive s nama. Družimo se kad god možemo, a ako se tijekom tjedna ne uspijemo vidjeti, nedjelja je naš dan. Tada se svi okupe kod nas, i djeca i zetovi, na nedjeljnom ručku. To mi je nekako najvažnije i najsretnija sam kada nas vidim sve na okupu jer nam je kuća tada ispunjena radošću i ljubavlju. Zahvalna sam na tome – poručuje naša sugovornica.
MAMA – I MALA I VELIKA RIJEČ
Podizati obitelj, pogotovo veliku popriličan je izazov. Većina mladih danas teško se odlučuje za više od dvoje djece. No, kako nam kaže Vlatka, velika obitelj dar je od Boga, a roditeljstvo, odnosno biti nečijom majkom ona vidi kao nezamjenjivu ulogu u životu žene.
– Svako dijete je dar od Boga, blagoslov. Obitelj nastaje kada se dvoje ljudi vjenča i odluče stvoriti neki zajednički život, a kada dođu djeca, onda ta obitelj dobije smisao, odnosno upotpunjena je i ispunjena u cijelosti. Tu nema nikakve velike filozofije, tome se jednostavno trebaš predati i zahvaliti na svakom danom u životu. Danas je stereotip da je obitelj žrtva, to nije žrtva, to je uzajamno davanje i primanje, kompromis. Svi mi trebamo vrijeme za sebe, ali kroz djecu i to vrijeme provedeno s njima, mi se kao roditelji ostvarujemo – kaže nam Vlatka te ističe kako je ljubav između roditelja i djeteta nezamjenjiva i svakoga gradi kao osobu.
– Biti nečija mama je poseban osjećaj. To je i mala i velika riječ. Mala kad je ti izgovoriš, a velika kada ti se tvoje dijete tako obrati. Velika jer znaš da si ti netko tko uvijek svojem djetetu daje nadu. Mama je osoba kojoj se dijete može povjeriti, podijeliti s njom radost i tugu, ma sve. Majka je blagodat, mirnoća, sklad, sigurnost i svetinja. Biti roditelj i boriti se za svoju djecu je nešto što te izgradi kao osobu. Ima tu i raznih izazova i iskušenja, s djecom svašta prođeš, ali uvijek se nekako sve završi pozitivno. Uz tu bezuvjetnu ljubav, puno truda i upornosti djeca postanu samostalni ljudi, nošeni ispravnim vrijednostima i s poštovanjem prema obitelji, prijateljima i zajednici – smatra Vlatka.
TA TAJNA VEZA – BAKE, DJEDOVI I UNUCI
Sa Sofijom sam opuštenija nego što sam to bila sa svojom djecom
Osim što je ponosna majka šestero djece, Vlatka je i sretna baka male Sofije. Poput drugih baka i djedova, priznaje, s njom se više opušta nego kada je podizala svoju djecu.
– Sretna sam i ponosna na svu svoju djecu. Od malih nogu ih učimo da treba ići naprijed, biti uporan i ne posustajati na prvoj prepreci koja ih snađe i mogu slobodno reći da su svi takvi. Sada volim provoditi vrijeme sa svojom unukom. Već godinu i pol imam tu novu ulogu i uživam ju njoj. Vidim po sebi da sam s njom strpljivija, posvećena sam joj na neki drugačiji način – kaže nam Vlatka.
Kad bi morala izdvojiti što smatra vrijednim u svom životu, ističe upravo činjenicu da su njena djeca izrasla u dobre, ostvarene ljude koji s ispravnim vrijednostima grade vlastite živote.
– Djeca me čine sretnom, zahvaljujući njima imam neki žar u sebi, pomlade te. Mladi se ne bi trebali bojati imati veliku obitelj. Nema tu nikakve matematike. Svi smo hrabri i možemo jako puno toga. Mislim da je obitelji uz tu bezuvjetnu ljubav koja se dobiva i uzajamno daje najvažnija i najsvetija stvar u društvu – zaključuje Vlatka.
(www.icv.hr, ib, foto: privatni arhiv)
no images were found