Da projekt Mobilnost za samostalnost GDCK-a Virovitica nije samo još jedan projekt, istaknuli su brojni korisnici kojima on doslovno spašava život.

– Putujem kombijem Crvenog križa iz Budrovca u Viroviticu. Ponekad idem i dvaput tjedno. Nekada za sebe, no najviše za supruga. On više ne može putovati samo tako. Prije dvadesetak godina otkriven mu je karcinom kosti. Prošao je 12 operacija. Vezan je uz dvije štake. Ne može na autobus ni na vlak. Na sanitet nema pravo. Danas nosim njegove papire kod doktora da vidimo što će reći. Od ponedjeljka treba na terapije. Deset dana. Treba i na operaciju krvnih žila. Bez ovog prijevoza, kažem vam, mi smo nemoćni. Ne znam razumiju li to drugi, ali sigurna sam da razumiju svi oni koji žive poput nas, stariji, na selu, bez automobila – ispričala nam je to Anđelka Kovačević iz Budrovca Lukačkog, pokazujući veliki fascikl s više od 70 otpusnih pisama i dokumentacijom koju će predati liječniku u Virovitici tog dana kada smo dio smjene proveli s korisnicima usluge besplatnog prijevoza u okviru projekta “Mobilnost za samostalnost”.

Anđelka hvali ovu uslugu. Jedna je od više od 700 korisnika koji do socijalnih, zdravstvenih i drugih ustanova za osobe starije od 65 godina života mogu doći besplatno zahvaljujući hvalevrijednom i traženom projektu koji Gradsko društvo Crvenog križa Virovitica od studenog 2020. godine provodi na području općina Suhopolje, Lukač, Pitomača, Špišić Bukovica i Gradina te grada Virovitice.

Anđelka kaže kako bi platili prijevoz taksijem do doktora, ali kako će?! Žive od suprugove mirovine. Taksi samo u jednom smjeru, još prije uvođenja eura, bio je 180 kuna, a sada je i više od ta 24 eura.

OD KUĆNIH VRATA DO AMBULANTE

Nije to prijevoz za luksuz, već za goli život, govori nam Ivana Brdar Popović, njegovateljica za volanom, zaposlenica GDCK-a u okviru projekta dok komentiramo važnost ove usluge. Kombi je danas mnogima jedina poveznica s gradom i doktorima, fizijatrima, farmaceutima.

– Ljudi u 21. stoljeću žive bez struje i vode. Kuće su im oronule, podovi kameni. Kada dođemo po njih, jedva mogu do kombija, jedva se popnu u njega. Kako će ta osoba sama do ambulante ili po lijek u ljekarnu? – pita nas Ivana, dok se sa svakim zaustavljanjem kombi polako puni.

Njena kolegica Dubravka Lovreković izlazi i dočekuje svakog korisnika s osmijehom. Nju i Ivanu svi već znaju. I korisnici, i doktori, i sestre kada ih doprate do vrata ambulante.
U Turanovcu čeka stariji gospodin. Ograda je otvorena, torba sa stvarima spremna pored nogu. Ide danas u bolnicu.

– Djed slabo čuje pa ću morati s njim glasnije – upozorava nas Dubravka, koja se predstavlja starijem muškarcu i u jednu ruku uzima šarenu torbu sa stvarima, a pod drugu – djedovu.

– Živi sam, kći je već zvala provjeriti kako je. Imamo jako puno takvih korisnika. Nije da djeca ne žele voziti roditelje. Naprotiv. No, termin je u bolnici fiksan, a djeca imaju svoje poslove i svoju djecu. Rade. Ne može svatko deset dana zaredom odlaziti s posla da bi vozio mamu ili tatu na terapiju i čekati nekoliko sati da završi. Ima i šefova koji to ne razumiju. Sve je to za ljude. Nama je drago kada možemo pomoći – nježno kaže Dubravka dok pomaže M. da se smjesti na sjedalo.

– Ja sam teško pokretna i ova mi usluga od početka znači puno – govori nam Jana Kučan iz Turanovca, jedna od prvih korisnica kad je projekt startao 2020. godine.

– Idem dva, tri puta godišnje na kontrole, a kada imam terapiju, idem deset dana zaredom. Da nema ovog kombija, ne bih se mogla liječiti – iskreno kaže Jana.

Potvrđuje nam to i Dragica Boljevčan iz Korije.

– Idem na terapije u grad, operirala sam oba koljena i slomila kralježnicu. Terapije mi pomažu da ne padnem u kolica. Ove divne žene nam pomažu, od vrata kuće do vrata ustanove za fizikalnu terapiju. Dođu po nas i pokupe u dogovoreno vrijeme. Djeca uskaču kad god mogu, ali ovo je 15 dana terapija. Svaki dan. Ne znam kako bih da nemamo ovaj prijevoz. Taksi nam je 8 eura u jednom smjeru, a mi umirovljenici, pa znate i sami kakve su nam mirovine – kaže Dragica.

Na istu adresu danas putuje i Lucija Poldrugač iz Vukosavljevice. Vježbe za kralježnicu i kukove pomoći će joj da bude što samostalnija. Nekad je, priča putnicima, vozila traktor, radila na zemlji. U ovo doba, žene komentiraju, vrt je već bio posađen. No, sada se priča o operacijama, kemoterapijama, kvržicama i slikanju na koje se ide naručiti zahvaljujući besplatnom prijevozu.

– Idem na terapiju kao i Dragica, kralježnica, kukovi, sve. Živim sama, djeca pomažu koliko mogu, ali imaju svoje živote. Bez ove usluge mi ne možemo kod liječnika, na kemoterapiju. Mnogi će od nas ostati doma, neliječeni, ako se ukine – strahuje Lucija.

Štefanija Košćak iz Rogovca godinu dana putuje kombijem na kontrole. Onkološki problemi, uspješno riješeni.

– Živimo od male poljoprivredne mirovine i ovo nam je spas – govori nam Štefanija dok joj se osmijeh razliježe licem. Ova usluga joj je velika sigurnost. Naruči se nekoliko dana ranije i zna da će imati siguran prijevoz. Bilo po kiši, vrućini, snijegu, kombi stiže u dogovoreni sat.

Nada Vuković iz Korije tog je jutra išla vaditi krv, obaviti snimanje u dnevnoj bolnici i vidjeti kada će dobiti termin za terapiju.

– Nekada bude i gužva koliko nas ima, pa nas prevoze u više tura. No uvijek nas doprate i sačekaju. Dok je suprug, hrvatski branitelj, bio živ, on me vozio, ma sve do mjesec dana prije smrti. Žao mi je što nemam vozačku, što nikada nisam položila pa da ne ovisim o drugima. Jako sam sretna što imamo ovu uslugu. Ivana i Dubravka su točne, ljubazne, razumiju nas. Ništa im nije teško. Ako se ovo ikada ukine, ne znam što ćemo mi umirovljenici. Valjda smo zaslužili da pod stare dane bar na ovaj način možemo do doktora, ne tražimo ništa više – poručuje Nada.

Mira Gal iz Podgorja uslugu koristi samo za prijevoz do laboratorija za vađenje krvi, no sigurna je da će Crveni križ pozvati i prve sljedeće prilike kada je nema tko odvesti u bolnicu.

Svaki korisnik s kojim smo toga dana razgovarali nosi svoju životnu priču ispunjenu borbama, bolešću i baš svaki hvali prepoznatu važnost ove usluge koja je besplatna. Hoće li se što mijenjati od 1. travnja, strahuju, hoće li ostati bez nje ili će se u proračunima ipak naći sredstva i za nju? Jer, njima je – neprocjenjiva.

PREPOZNALI VAŽNOST USLUGE

Usluga se nastavlja, doznajemo iz Gradskog društva Crvenog križa Virovitica. Podsjećamo, projekt je u početku u potpunosti financirala Europska unija, s 1.447.964,37 kuna, a kasnije gradovi i općine iz svojih proračuna.

– Ovo nam je jedna od najtraženijih usluga. Samo od srpnja prošle godine otkad su financiranje projekta preuzele jedinice lokalne samouprave zabilježili smo 1490 prijevoza. Usluga se odnosi na pomoć socijalno ugroženim, starijim i nemoćnim osobama te osobama oboljelih od Alzheimeove bolesti i drugih demencija. Naše Društvo je za potrebe ove aktivnosti kupilo dva vozila, od kojih je jedno osobni automobil, a drugo kombi vozilo. Od početka projekta samo je kombi prošao oko 116 tisuća kilometara, a vozilo 105.000 kilometara – kažu u Gradskom društvu Crvenog križa Virovitica.

Svaka općina, ovisno o broju prijevoza, s određenim postotkom sudjeluje u financiranju projekta. Tako neke općine plaćaju od 150 eura, pa sve do 2000 eura mjesečno.

Najviše, više od 50 posto, otpada na Grad Viroviticu sukladno broju korisnika i stanovnika, a koji mjesečno izdvaja oko 2100 eura (15.826,22 kune). Virovitica je pak prva rekla „da“ financiranju projekta iz gradskog proračuna, pa je od kolovoza prošle godine do danas izdvojeno oko 121.000 kuna za te potrebe. Naći će se i nova sredstva za nastavak projekta u naredna tri mjeseca, doznajemo od gradonačelnika Ivice Kirina.

– Prepoznali smo značaj i važnost ove usluge za naše starije, nemoćne i umirovljenike koji su ovisni o tuđem prijevozu. Svjesni smo koliko je teško ponekad naći prijevoz i za osnovno, otići kod liječnika ili na terapije, obaviti jednostavan pregled, kao i cijena koje pojedinci ili taksi službe naplaćuju za tu uslugu. Zato ćemo je podupirati koliko god možemo – rekao je I. Kirin.

Do zaključenja ovog izdanja uspjeli smo doznati kako su nastavak ove usluge putem Crvenog križa potvrdile i općine Suhopolje, Gradina i Lukač. Špišić Bukovica i Pitomača će također plaćati prijevoz svojim starijim mještanima, ali to će učiniti u vlastitom aranžmanu.

(www.icv.hr, mlo; Foto: M. Lovrenc)