Proteklog vikenda održano je međunarodno slastičarsko natjecanje Zlatni Orah u Pustari Višnjica kod Slatine. Svaki od natjecatelja i sudionika imao je svoju priču, no jedna se posebno istaknula. Naime, u kategoriji učenika-slastičara natjecalo se 19 mladih majstora slastica među kojima je stigla i prijava Antonije Ercegovac iz Srednje škole braće Radića Kaštel Štafilić – Nehaj.
Antonia je uredno stigla na natjecanje, u kuhinji Višnjice uredila svoju tortu i spremna čekala ocjenjivanje, a iza toga se krije priča o velikoj upornosti i predanosti. Naime, Antonia i njena mentorica profesorica Valentina Veličković iz Kaštela su zbog Zlatnog oraha s tortom i opremom putovale i vlakom, i autobusom, tramvajem i automobilom.
– Sve je zapravo ispalo spontano. Naime, sve je bilo dogovoreno i trebale smo nas dvije s ravnateljicom naše škole putovati automobilom. Ali, baš taj dan kada se održavao Zlatni Orah, bio je Dan grada Kaštela i ravnateljica je morala ostati. Tako smo se Antonia i ja našle u problemu, a obje smo žarko željele ići i morale smo pronaći rješenje. Brzo sam ispitala sve mogućnosti i na kraju kupila karte za autobus koji je vozio od Splita do Zagreba. Otišla sam po Antoniju u Trogir gdje živi, pokupile tortu i stvari i krenule autobusom prema Zagrebu – počinje priču mentorica Valentina Veličković. Put se nastavlja u Zagrebu po izlasku iz autobusa.
– Došle smo u Zagreb, pokupile stvari i sjele na tramvaj koji nas je odvezao do Glavnog željezničkog kolodvora, kupile kartu za vlak i krenule put Slatine. Ciljano smo odabrale tortu koja nije jako velika baš zbog transporta i sve je prošlo bez problema. Došavši u Slatinu tamo nas je čekao suprug organizatorice Sandre Jadek, Željko i svojim automobilom prevezao do Višnjice. Sve smo uspjele na vrijeme, istina da smo se jako rano ustale i prošle puno, ali nakon svega viđenog i doživljenog presretne smo što smo došle na Zlatni Orah jer bilo je doista predivno – kaže profesorica Valentina.
Antonia je također bila presretna i prepuna dojmova sa Zlatnog Oraha.
– Prvo moram reći da mi je ovo bilo prvi put u životu da sam se vozila vlakom pa mi je to bilo novo iskustvo. A onda, dolazak na Višnjicu, ambijent lokacije na kojoj smo bili, predivni ljudi oko nas i natjecanje koje je zapravo druženje i veliko prijateljstvo ostavilo je na mene nezaboravan dojam. Zbog cijelog putovanja, moja torta nije bila glamurozna, čak sam osjećala i neku malu neugodu kada sam vidjela ostale, ali već na samom početku nakon prvih riječi organizatora i sudaca u kojima se vidjelo da je ova priča posebna, da smo svi pobjednici, bilo mi je lakše, a na kraju se sve to i dokazalo – priča Antonia koja je dobila posebnu nagradu organizatora u središnjem dijelu večeri.
– Stvarno ne znam što reći, ovako što napraviti da bi došli k nama, prijeći toliki put, presjedati s tortom i opremom, sve je to vrijedno divljenja i naše ogromne zahvalnosti. Nagradili smo Antoniju i njenu mentoricu, ali teško je zapravo odužiti se na tome što su one učinile. Hvala im od srca na volji i želji da budu s nama i to je zapravo pravi opis Zlatnog oraha, to je ono što mi želimo ovim događajem promovirati, zajedništvo i prijateljstvo – rekao je predsjednik Udruge kuhara i slastičara grada Slatine Dražen Šafar.
I naravno, nakon natjecanja i noćenja na Višnjici, Antonia i Valentina su prve ustale u rano jutro kako bi se istim putem vratile kući, prvom automobilom do Slatine pa vlakom do Zagreba, potom tramvajem do autobusnog kolodvora i autobusom do Splita, zatim opet automobilom do svojih domova. Ovakva upornost i predanost ovom zanatu zaista će ostati istinski zaštitni znak Zlatnog oraha.
(www.icv.hr, vg, Foto: V. Grgurić)
