Orke, Grinch, kandža, Harrison Ford, svima njima zajedničko je jedno, svi oni potječu iz radionice osječkog kipara Dominika Vlahovića. Naime, zaljubljenik u 3D modeliranje svoju ljubav prema kiparstvu pretočio je u izradu replika predmeta i likova iz holivudskih filmova. I upravo su one na neki način obilježile međunarodni uspjeh mladog 3D modelatora i profesora na osječkoj školi primjenjene umjetnosti za čijim je djelima velika potražnja među američkim i švedskim kolekcionarima.

Proniknuti u svijet 3D modeliranja bila je jedna od presudnih okupacija za četrdesetogodišnjeg osječkog kipara koji je, kako kaže, od malena imao želju crtati i modelirati pa je nakon srednje likovne škole, smjer kiparski dizajner, upisao likovnu akademiju.

– Imao sam želju afirmirati se u 3D-u ali taj svijet nisam poznavao. U to vrijeme smo dosta igrali igrice, no mene je zanimalo kako to sve funkcionira- priča modelator i profesor na osječkoj školi primijenjene umjetnosti. Upravo velika ljubav prema modeliranju ali i eksperimentiranje s van “tradicionalnim” materijalima, nagnali su Dominika da se okuša i u ledu, koji mu je predstavljao veliki izazov. Stoga se uputio u Švedsku kako bi naučio praviti skulpure od leda, koje su postale još jedan njegov kiparski izričaj.

– Dosta smo eksperimentirali i improvizirali u osječkoj tvrtki Ice product. Radio sam stvari koje nisam ni znao, bilo je i puno topljenja pa se pokušaj izrade skulpture često pretvarao u vodu na podu- prisjeća se sa smješkom Dominik. No, tehniku izrade, uz stručno vodstvo, vrlo je brzo svladao.

– Led se dosta brzo obrađuje, vrlo je sličan vosku, ali mora se pripaziti posebice jer se radi s oštrim alatima, visokog broja okretaja, najčešće motornom pilom. Stoga treba uvijek biti odmoran. Riječ je o ledu koji se radi dok voda teče, napravi se jedno strujanje gdje se voda polako ledi u kadicama, slojevito. Voda je očišćena, nema kamenca, nema teških metala, prolazi kroz reverznu osmozu, kao akvarijska voda, pa su veliki gubitci ali led dobiva jednu gustoću i kvalitetu koja omogućuje postizanje jako dobre forme i lako se obrađuje. Ipak treba biti fokusiran, ima puno stvari na koje se mora paziti, svaki blok je 125 kilograma. Od većih skulptura radio sam morskog psa u Njivicama, veličine gotovo dva metra, dosta je blokova bilo i radili smo oko 6 do7 sati, vani pred publikom- priča Dominik.

Na upit je li mu žao kad vidi kako se njegovo djelo topi i nestaje Dominik kaže kako ne razmišlja na taj način jer mu je bitna emocija koja se stvara kod gledatelja, povezanost s publikom, zabava na nekom događanju. Za sada, kaže, nije još sudjelovao na ledenim festivalima, ali razmišlja i o tome. No, kako nemiran i istraživački duh mladog umjetnika nije nikada mirovao, za vrijeme boravka u Švedskoj, Dominik se javio u jednu od tvrtki za izradu replika i tamo je dobio dva zadatka.

Nakon što je predao svoje radove, kaže, nije bilo nikakve reakcije, zahvalili su mu se i tek nakon nekoliko godina dobio je poziv za rad. Tada su mu pojasnili kako su se neki od švedskih kolega kladili da neće uspjeti izraditi zadanu kandžu ali su ostali iznenađeni njegovom vjernom replikom.

– Godinu dana bilo je iskustveno teško. Većinom sam radio replike za holividske kolekcionare, upoznao sam dvokomponentne silikone koji se koriste, upoznao sam drugačije korištenje materijala, kako se nanosi boja, kako se dobiva toplina kože, znanje koje vjerujem da ovdje ne bih mogao steći- kaže Dominik.

Upoznavši 3D svijet koji pruža brojne mogućnosti jer se mogu napraviti vizualizacije, prezentacije, pa i animacije, Dominik se s tim stečenim znanjem odlučio vratiti u Hrvatsku.

– Cilj mi je bio vratiti se i svoje znanje prenijeti drugima, posebice svojim učenicima – kaže Dominik koji i dalje nadograđuje svoje znanje kako bi taj fascinantni digitalni svijet upoznao do u tančine.

Stoga je i upisao on-line koledž u Melburnu, a na nastavi koja je trajala godinu dana, Dominik je sa svojim američkim mentorom svladao određene programe, pa i onaj dio za proizvodnju igara. Nakon nekog vremena uspio je osposobiti učionicu u kojoj sada drži privatne sate osobama koje imaju senzibilitet prema tome i žele naučiti 3 D modeliranje. Interes je velik, kaže Dominik, a polaznici se na konkretnim primjerima upoznaju sa svijetom 3D modeliranja i ispisa modela na 3D printeru.

– To pomaže primjerice kiparima da skulpturu “postave” u neki okoliš, također pomaže u medicini i drugim granama znanosti, gdje se sve više uočavaju prednosti korištenja aditivne tehnologije naspram konvencionalnih metoda izrade. Mogućnosti 3D printanja su ogromne i tek smo na samom početku primjene te sjajne tehnologije- zaključuje Dominik.

(www.icv.hr, tj, foto: privatni arhiv)