Nove su tehnologije počele sve brže preuzimati nekadašnje ljudske poslove. Taj se trend neprestano ubrzava pa su milijuni ljudi postali tehnološki višak. Najviše su time u svijetu pogođeni urari, tapetari, poštari i radnici u tekstilnoj industriji. Tradicionalni poslovi se na žalost ne mogu zaštititi od izumiranja, ali mogu se transformirati se ili specijalizirati za određenu tip posla i tržišta.
Jedan od onih koji je u tome uspio je i 29-godišnji Marijo Gurković iz Starog Graca u općini Pitomača, koji je srednju tehničku školu smjer stolar završio u Virovitici, a nakon toga položio i majstorski ispit za tapetara u Zagrebu. Otvorio je svoj obrt i u svega nekoliko godina postao poznati majstor u cijeloj Virovitičko-podravskoj županiji.
– Oduvijek me zanimala stolarija pa sam još kao klinac volio rezuckati, piliti i tesati drvo. To je bio i jedan od bitnih razloga da završim školu za stolara, no plan mi je još dati majstorski ispit za tu struku, tako da uz tapetariju budem i ovlašteni majstor za stolariju. Razlog je jednostavan. S obzirom da stalno u glavi kreiram neke oblike, uglavnom kućnog namještaja, odlučio sam to prenijeti u djelo pa sam tako iskreirao i napravio puno kreveta, stolica, fotelja i drugih stvari – rekao nam je Marijo koji radi sa svojom majkom Blaženkom. Započeli su u jednoj prostoriji sa skromnim alatom, a sada imaju svoje velike poslovne i skladišne prostore te kvalitetne strojeve i alate.
– Sve što sam zaradio utrošio sam na opremanje, jer ne kaže se bez razloga da “bez alata nema zanata”. Tako sad imam nekoliko kvalitetnih šivaćih mašina za šivanje materijala, nekoliko strojeva za obradu drveta, mnoštvo potrebnog alata. Sve ono što je potrebno za bavljenje mojim zanatom. Naravno uz sve to treba učiti dok si živ. Stručno obrazovanje prvo sam dobio u Tehničkoj školi u Virovitici, a zatim i u Stolariji Šandrk u Virovitici. Tamo sam upravo dobio i ideju da osnujem svoju firmu, a u tome sam i uspio. Naravno, nije to išlo tako glatko, bilo je tu dosta problema, puno truda i odricanja, ali i razumijevanja i podrške cijele obitelji, moje majke, oca, a također i supruge i malog sina – rekao nam je Marijo kog smo zamolili da nam ukratko opiše svoj radni dan, te što i kako radi.
– Uz obavezan jutarnji dogovor o tome što ćemo, kako i kada raditi, krećemo. Tapeciramo namještaj, ali također i vozila, uglavnom unutrašnjost traktora i ponekog osobnog vozila kada se nađe malo vremena. Radi se o dijelovima vozila u kojima se koristi tkanina, koža i slično, dakle sjedala, stropovi, vrata i ostalo. No većina posla nam je razni namještaj jer činjenica je da su se nekada radile trajnije stvari, pa tako i namještaj. Ljudi te stvari žele zadržati i žele da ih se restaurira, odnosno obnovi. E tu na scenu stupaju majstori raznih profila, u ovom slučaju tapetari i stolari jer negdje treba zamijeniti nešto od drvenarije ili staviti novu presvlaku, spužvu i slično. Dakle prvo se pomno pregleda ono što treba restaurirati, napravi se kalkulacija i kreće na posao. Što se tapeciranja tiče važan je odabir i dezen materijala, precizno mjerenje i krojenje, a također i šivanje i montaža. Sve treba biti kao da je ovog trenutka izišlo iz trgovine jer inače nema smisla. Naravno na taj način se osvježi prostor i zadrži kvalitetan namještaj. To je i razlog što ne oskudijevam s poslom i da se tapetarija isplati. Naravno, valja biti i stolar da posao tapeciranja ne čeka, jer prvo treba urediti drvni dio da bi se na to stavila spužva i tkanina – stručno nam je pojasnio Marijo i pokazao neke svoje ideje i uratke.
– Ugodan i oku lijep namještaj je važan dio našeg života jer valja se nakon posla dobro odmoriti i dobro naspavati. Osim toga osjećamo se ugodno u prostoru s lijepo uređenim namještajem pa nas to na neki način opušta, a s druge strane nam daje i mogućnost za bolji rad i koncentraciju. Upravo iz tih razloga počeo sam kreirati namještaj pa sam osmislio i napravio simpatičan kanape, fotelju na ljuljanje, bračne krevete, razne garniture, stolice i stolove, zapravo dosta toga – kaže nam Marijo i otkriva potencijalne planove za budućnost.
– Kada položim stolarski majstorski ispit bit će toga još, a tko zna, možda stvorim brend i otvorim svoj salon namještaja. Sve je moguće, no idemo polako, ali sigurno – sa osmijehom nam govori majstor Marijo Gurković, mladić koji zna što želi i lagano ostvaruje svoje snove.
(www.icv.hr, bs; foto: B. Sokele, privatni arhiv)
