Goran Perkovac dobio je “milijun” poruka kada se doznalo da je postao novi, deseti izbornik hrvatske muške rukometne reprezentacije. Među prvim čestitarima bila je kći Korina, odbojkašica, reprezentativka Švicarske koja mu je napisala: “Tata, ovo je tvoj dan.”
– Najvažnija mi je podrška obitelji, supruge i kćeri. Ovaj posao zahtjeva moj povratak u Zagreb, a tamo me čeka druga kći Matea i četvero unučadi. Matea radi u Perkovčevoj. Zanimljiva igra riječi, zar ne? Kupio sam stan u Zagrebu, ali još nije gotov pa ću za početak ili unajmiti stan ili živjeti u hotelu. Ubrzo će mi se u Zagrebu pridružiti supruga koja je u Švicarskoj vlasnica jedne zubarske ordinacije. No, u posljednje vrijeme tamo je ionako provodila samo 20 posto svog vremena – rekao je Perkovac za Večernji list
Nikad do sada niste bili bliže mjestu izbornika?
– Ovo je bilo najbliže otkako se nadam tom mjestu. No, ovoga puta uzeo sam stvar u svoje ruke i počeo sam se nametati kroz medije jer sam zaista želio da se konačno dokažem na klupi Hrvatske.
Trenersku karijeru izgradili ste u Švicarskoj gdje ste s dva kluba osvojili pet naslova prvaka, bili ste na dobrom putu da to napravite i s trećim, Kriens Luzernom…
– Da, zapravo sam ja započeo ovo što se danas događa s tim klubom. Oni su trenutačno vodeća momčad lige, uskoro će klub dobiti novu dvoranu za rukomet, kapaciteta 4000 gledatelja. Počeli su s velikim ulaganjem pa su u klub prvo doveli Andyja Schmida, najboljeg švicarskog rukometaša, zatim je došlo još nekoliko kvalitetnih stranaca, među kojima i naš Marin Šipić. Od sljedeće sezone tamo će igrati i Željko Musa.
No, vratimo se na hrvatsku reprezentaciju. Kako ćemo igrati u budućnosti?
– Igrat ćemo brže. Kao prije desetak godina. Želim da naša krila lete po terenu, da istrčavaju kontre. Hvala Bogu, imamo dobrih krila, no nije važno samo brzo trčati, važno je imati osjećaj, biti u pravom trenutku na pravom mjestu kada vratar ili prvi igrač obrane dodaje dugačku loptu. Želim da reprezentacija izgleda kao moćna mašinerija koja melje sve pred sobom.
Kad smo već kod vratara, ne ide im baš u posljednje vrijeme na velikim natjecanjima?
– Rekao sam i prije i sada ću ponoviti. Moramo imati jednog iskusnog i dva mlada vratara. I ne smijemo ih stalno mijenjati jer onda nitko nema sigurnost. Vidim da su Kuzmanović i Mandić dva mlada talentirana vratara koja moramo iskoristiti. Tko će biti taj iskusni, prvi vratar? To ćemo vidjeti kada obavim razgovore, a vjerujete, do svakog igrača s mog popisa osobno ću doći i razgovarati oči u oči.
Na posljednjem SP-u imali smo dosta starijih igrača?
– Kod mene nema podjela na mlade i stare. Igrat će najbolji. Vjerujem da neće svi stari koji su igrali na SP-u i dalje biti u kadru, ali većinu vidim i na sljedećim akcijama. Naravno, sa starijim igračima posebno ću dulje razgovarati, čuti kakva su njihova razmišljanja, što misle, gdje se vide u budućnosti. Koliko imam informacije, neki stariji igrači već su izrazili želju da ostanu.
Prvi ispit na klupi Hrvatske imat ćete 8. ožujka kada ćete gostovati u Eidhovenu, kod Nizozemske, u kvalifikacijama za odlazak na Europsko prvenstvo u Njemačku 2024. godine.
– Dobro ću se pripremiti za tu utakmicu. Onakav pristup kao protiv Egipta sigurno se neće ponoviti. Gledao sam dosta utakmica nizozemske reprezentacije u posljednje vrijeme, pogotovo ove na svjetskom prvenstvu. Neće to biti nimalo lagana utakmica, oni u svojim redovima imaju nekoliko sjajnih pojedinaca. Steins igra u PSG-u, a većina igrača u njemačkoj ligi. S njima igramo odmah i uzvrat, u Osijeku, 12. ožujka.
S nama su u skupini i Grci kojima ste bili izbornik?
– U vrijeme kada sam bio izbornik Grčka je imala puno jaču momčad nego što je ima sada. Mi smo u Grčkoj pobijedili Poljsku, koja je tada bila svjetski doprvak. Radujem se tom gostovanju, radujem se što ću tamo sresti neke stare prijatelje
Kao igrač bili ste na olimpijskim igrama u Seulu i Atalanti. Možete li tamo otići i kao izbornik?
– To je cilj. Samo, treba se prvo kvalificirati. Možda izborimo izravno sudjelovanje ako budemo europski prvaci. Ako baš moramo igrati kvalifikacije, onda bi bilo dobro da izbjegnemo skupinu s tri europske reprezentacije. Vidjeli ste kako je sve to završilo u Montpellieru kada smo bili iza Francuske i Portugala i nismo otišli u Tokio. I kad smo već kod Igara, trebao sam igrati na još jednima, u Sydneyu 2000. godine. Trebali smo biti najmanje peti na EP-u koje se igralo kod nas. No, sve je na tom turniru krenulo krivo. Od početnog poraza protiv Španjolske, pa smo se stalno žalili na suđenje i na kraju su nas suci oštetili u susretu za peto mjesto protiv Slovenije. Dali su Slovencima najmanje deset lopti i na kraju nisu fućkali očigledan sedmerac nad Jovićem za neodlučeno. Te godine oprostio sam se od reprezentacije, a još sam godinu dana igrao za klub i to bi bilo to što se tiče igračke karijere.
Nije Vas Josip Milković zvao da igrate na SP-u 2001. godine?
– Nije.
Znači sad ćemo vas često vidjeti na utakmicama u Zagrebu, Našicama, Sesvetama…
– Bit ću na utakmicama, ali ću biti i na treninzima nekih klubova. Volim biti sa strane i gledati kako reprezentativci treniraju. Meni je to jako bitno – zaključio je Goran Perkovac.
Podsjetimo da je iza novog izbornika sjajna igračka karijera. On je s reprezentacijom Jugoslavije osvojio brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. godine. S reprezentacijom Hrvatske pak, osvojio je prve tri medalje s velikih natjecanja, broncu s Europskog prvenstva u Portugalu 1994. godine, srebro sa Svjetskog prvenstva na Islandu 1995. te olimpijsko zlato u Atlanti 1996. Tu su još i dvije zlatne mediteranske medalje. Iza njega je više od 20 godina trenerske karijere u kubovima Švicarske i Njemačke, a vodio je i reprezentacije Švicarske i Grčke. Sve su to jako dobre preporuke za mjesto novog hrvatskog izbornika koji je u petak, 3. veljače i službeno predstavljen u prepunoj Trofejnoj dvorani Hrvatskog rukometnog saveza.
(vecernji.hr)
