Od ove sezone na našim drugoligaškim terenima sude dvije mlade sutkinje – Iva Adamović i Lucija Brođanac. Zanimljivo je istaknuti da su njih dvije danas najviše rangirani sudački rukometni par s područja Virovitičko-podravske županije.
Iako žive u susjedstvu, Iva u Pejačevićevoj, a Lucija u Ulici Pavla Radića i iako su išle u istu Osnovnu školu “Vladimir Nazor”, upoznale su se tek zahvaljujući rukometu.
Obje su iz sportskih obitelji. Ivin otac Krešimir bio je svestran sportaš, ali je najviše traga ostavio kao nogometaš, kasnije je bio nogometni sudac, a sada je delegat. Lucijin djed Stjepan Đurđević Stipa bio je jedan od najpoznatijih virovitičkih rukometaša. Tako da ne čudi što su se i same uključile u sportske aktivnosti.
Počele su trenirati rukomet u tadašnjem ŽRK TVIN Trgocentru. Kako su ista generacija, trenirale su i igrale u istoj ekipi koju je vodila trenerica Maja Grdić. Iva je bila pivot, a Lucija krilo.
– Ekipa je bila uspješna. Dva puta smo izborile nastup na državnoj završnici, jednomu Đurđevcu, a drugi puta u Labinu – prisjetila se Lucija.
NAKON OZLJEDE U SUDAČKI DRES
Kao nadarene igračice odigrale su i prve minute u seniorskoj konkurenciji u 1. hrvatskoj rukometnoj ligi. Daljnjem igračkom napredovanju ispriječile su se – ozljede.
Kod obje bilo je riječ o prednjim križnim ligamentima lijevog koljena. Iva je otišla na operaciju i odmah prekinula s igračkom karijerom, a Lucija se vratila, ali koljeno joj nije dopuštalo nastavak igračke karijere.
– Željele smo ostati u rukometu. Zbog straha od ozljeda nismo nastavile igrati, pa smo na poziv tajnika Zbora rukometnih sudaca Ivana Vukovića položile za rukometne sutkinje i počele smo suditi – objasnila je Iva.
PUSTE BORBENU IGRU
Vrlo brzo su nakon mini rukometa počele suditi prave ligaške utakmice u 3. hrvatskim ligama.
– Počele smo sa ženskom ligom, a ubrzo nakon toga i muške utakmice. Naravno, na početku je bila prisutna određena trema, ali kasnije je više nije bilo – rekla nam je Lucija, napomenuvši da joj mnogi često postavljaju pitanje je li teže suditi muške ili ženske utakmice.
Do sada nisu imale većih problema s igračima i službenim osobama, odgovaraju naše sugovornice te ističu kako se prema njima odnose korektno.
– Dogodi se pokoje dobacivanje, ali to su tek izolirani slučajevi. Puno teže je suditi ženske utakmice. Muški svaku odluku poštuju i odnose se korektno, a igračice su puno “jače na jeziku” i znaju svašta reći, komentirati. Burnije reagiraju – naglasile su Iva i Lucija.
Nisu nagle na kažnjavanju igrača i često puste čvrstu i borbenu igru, naravno bez grubih prekršaja.
– Do sada nismo podijelile nijedan crveni ili plavi karton, ali to ne znači da nećemo, ako bude trebalo – upozorile su sa smiješkom Iva i Lucija, koje nakon pet godina suđenja od prošle jeseni sude drugoligaške utakmice.
Foto: D. JukićIza mladih virovitičkih sutkinja je više od 150 seniorskih utakmica te pregršt utakmica mlađih uzrasnih kategorija. Sudile su i na dvije državne završnice; jednoj u Umagu i drugoj u Poreču, tako da im prelazak na suđenje višeg ranga natjecanja nije bio nikakav problem.
Nastoje suditi što kvalitetnije i ne opterećuju se nekim brzim napredovanjem.
Uz suđenje završile su ekonomsku školu te upisale fakultet. Iva je završila Veleučilište u Virovitici, smjer menadžment malih i srednjih poduzeća i trenutno radi u Hrvatskim duhanima, a Lucija je apsolventica Ekonomskog fakulteta u Osijeku. Nije im problem što trenutno žive svaka u drugom gradu. Iva u Virovitici, a Lucija u Osijeku. Vikendom se dogovore za odlazak na suđenje te vole putovati na utakmicu gdje su delegirane za suđenje.
Uz jednu do dvije seniorske utakmice tijekom vikenda, sude i nekoliko utakmica mlađih uzrasnih kategorija. To im je, kažu, hobi koji su si odabrale.
– Ništa nam nije problem. Pozivamo i sve druge rukometašice i rukometaše da nam se pridruže i postanu rukometni suci – na kraju našeg razgovora zaključile su Iva i Lucija.
Pred mladim virovitičkim rukometnim sutkinjama, ako im to poslovne i obiteljske obveze dopuste, zasigurno su još stotine utakmica i niz sezona koje će suditi na rukometnim terenima.
(www.icv.hr, mš, foto: M. Šolc)
