Bliži se vrijeme najradosnijeg kršćanskog blagdana Božića kada se u domovima okupljaju obitelji, a ožive lijepe tradicije vezane uz slavljenje rođenja Isusa Krista.

Uz nezaobilaznu pšenicu, slamu i druge detalje iz biblijske štalice, u domove se od davnina donose i božićna drvca, uglavnom smreke i jele koje se za Badnjak kite brojnim ukrasima.

Iako kićenje crnogoričnog drvca pripada poganskim običajima, postoje podaci koji govore da ukrašavanje smreke, točnije jele možemo zahvaliti engleskom redovniku svetom Bonifaciju koji je u 7 stoljeću, da bi spriječio poganski običaj žrtvovanja djece bogu Thoru, na tom mjestu srušio hrast, a na njegovom je mjestu izraslo stablo jele.

Bilo kako bilo kićenje bora, smreke ili jelke duga je tradicija u našim domovima, pa će tako biti i ove godine. Drvca čekaju spremna, a oni koji brinu o njima, već prave kalkulacije kako ni jedan naš građanin ne bi ostao bez svog omiljenog blagdanskog detalja.

Iako se ne radi o Djedu Božićnjaku, Virovitičanin Josip Hruza zasigurno je vrlo zaslužan što Virovitica i okolica već godinama uživaju u ljepoti i mirisu crnogoričnih stabalaca u svojim domovima, a samim tim je i veselje Božiću zasigurno ljepše i ugodnije.

Posjetili smo tog poduzetnika koji uz to što se bavi uzgojem smreka i jela i vlasnik je male građevinske tvrtke iz Daruvara, a uz to i vrlo aktivan član folklorne skupine Češke besede Virovitica, kao i virovitičkog KUD-a.

– Taman ste dobro došli da vidite smreke i jelke koje se još nalaze na plantaži i čekaju svog kupca, jer osim što naši građani mogu kupiti odsječeno i upakirano drvce, mogu ga kupiti i posađenog u posudama ili si doći ovdje sami izabrati dok je još u zemlji – rekao nam je Josip koji nas je proveo kroz uredno posađene redove obične i srebrne smreke i jele koje se nalazi na oko 2 hektara površine u naselju Vukosavljevica u općini Špišić Bukovica.

Objasnio nam je koja su drvca namijenjena za sječu u komercijalne svrhe, a koja za presadnice, jer mnogi bi željeli u dvorištu imati posađeno neko lijepo drvce.

– Drvca se ne kupuju samo u povodu Božićnih blagdana nego i tijekom cijele godine, a često se u našim dvorištima vidi i poneka smreka i jela koju vlasnici često i okite uoči Božića. No ipak, najveća gužva za kupnju je upravo prije Božića, a onda naši građani stoje u redovima. Najviše se prodaje obična smreka visine od 2 do 2,5 metra, potom srebrna smreka i nešto manje jela. Neki naši građani kupe drvce posađeno u posudama, a radi se o drvcima do oko metar visine, a neki su zadovoljni i okićenim granama crnogorice. U svakom slučaju moja su vrata otvorena za sve njih, a rado ću im pomoći i presaditi drvce u njihova dvorišta – rekao je Josip napomenuvši kako sadnja i održavanje crnogoričnog drveta nije lak posao, kako neki misle.

– Potrebno je tu dosta truda i vremena da bi se pravilno posadilo, a potom održavalo i čuvalo ono što je posađeno. Sadnice kupujem od domaćeg proizvođača s područja Bjelovarsko-bilogorske županije. Napomenuo bih da sadnica koju kupujem mora biti stara najmanje 4 godine, a poslije kada je posadim treba joj još najmanje 5 do 6 godina da budu spremne za prodaju. Stoga je i potrebno redovno saditi kako bi se nakon tog svake godine imalo što i izvaditi za prodaju. Između toga je, kao i sa svakom drugom biljnom vrstom, potrebno puno brige, prvenstveno zaštititi je od korova i trave. Dakle potreban je tretman prskanja protiv korova i redovna košnja trave. Osim toga potrebno je i prihranjivanje i orezivanje tako da bi drvce imalo pravilnu i željenu formu. Na žalost, kao i većina drugog bilja i crnogorična drvca su meta mnogih štetočina, od onih vrlo sitnih, do onih krupnijih na četiri, ali i na dvije noge – upozorio je Josip koji nas je odmah potom upoznao i sa onom ružnijom stranom bavljenja ovim poslom.

– U prirodi koja brine za svakoga, neke stvari je teško spriječiti. Crnogorično drvo je meta jelenske divljači koja se najčešće glavom i rogovljem tare o grane i stablo drveta ne bi li pri tom ostrugala dovoljnu količinu smole od drveta koja im služi kao zaštita od raznih bakterija. Drugi faktor je sam čovjek i njegova pohlepa, pa se tako nemali broj puta u nasade zaletio i netko tko si je kući odnio nekoliko drvaca. Djelomično rješenje je podizanje ograde, no kada sam podigao žičanu ogradu, netko ju je na pojedinim dijelovima odrezao i potom ukrao. Na žalost neki ljudi kradu sve što stignu, no valjda je to križ koji mi koji se trudimo moramo i podnijeti – požalio nam se Josip koji unatoč tome uživa u svom poslu.

– Svatko od nas odraslih ima u sebi i ponešto onog dječjeg, a radovanje Božiću je dio toga. Božić slavim od malena, no zbog siromaštva kada sam bio dijete, nismo mogli imati raskošan bor, nego tek poneku granu. Možda je to i jedan od razloga zašto se bavim sadnjom mojih smreka i jela, odnosno da bih prvenstveno mogao uživati u njima, a potom i drugima pružiti uživanje. Zarada nije zanemariva, ali daleko od one, da bi se samo od toga moglo živjeti, jer ipak, Božić je jednom godišnje – rekao nam je Josip kojeg smo zamolili da nam kaže ponešto od toga i u brojkama.

– Nekada sam dosta drvaca prodao van naše županije, no ta vremena su odavno prošla jer je input u proizvodnji svake godine sve veći pa se ne isplati. Od prije nekoliko godina prodajem prvenstveno na tri lokacije u Virovitici, nešto drvaca prodam i u Daruvaru, a nešto i na plantaži. Tu se govori o godišnjoj brojci o nekih 500 do 600 prodanih stabala, ovisno o godini jer nije svaka ista. Ova godina, kada su repromaterijal i svi drugi troškovi dosegli vrhunac, prisilili su proizvođače da dignu cijenu svojih proizvoda, tako da ću to morati učiniti i ja, a odlučio sam minimalno podići cijenu, za oko 20 posto. Raspon cijena drvaca bio je od 50 do 250 kuna, a one skuplje i raskošnije veće vrste i do 100 eura. Najviše se prodaje obična smreka koja je prošle godine koštala najčešće od 50 do 100 kuna. Usprkos tom neznatnom povećanju od 10 do 20 kuna po drvcu, vjerujem da će ljudi doći i kupiti ponekog „zelenka“ kojem će se radovati i uživati njegov neodoljivi miris, jer iako na tržištu sad postoji niz umjetnih stabala, umjetno nikada ne može biti kao prirodno, kao što kič nikada ne može biti umjetnost. Shodno tome uz čestitku svim građanima povodom Božića i Nove godine, nadam se da ćemo se vidjeti na nekoj od lokacija u Virovitici gdje ih čekaju njihova božićno-novogodišnja drvca – rekao nam je poduzetnik Josip Hruza iz prigradskog virovitičkog naselja Sveti Đurađ.

(www.icv.hr, bs; foto: B. Sokele)