Pet godina postojanja ove godine proslavio je Studentski dom Virovitica. Otkada je 30. kolovoza 2017. godine otvorio vrata svojim mladim stanarima, postao je „drugi dom“ i sigurna luka onima koji su u Viroviticu došli početi svoje visokoškolsko obrazovanje.
Peta obljetnica doma i početak nove obrazovne godine učinili su nam se kao idealna prilika da se zaputimo putem Veleučilišta u Virovitici te saznamo nešto više o životu doma i njegovih stanovnika.

Kako nam otkriva naš domaćin, dekan virovitičkog Veleučilišta Dejan Tubić, u ovom modernom prostoru nalazi se sve ono što je jednom studentu potrebno za uspješan i kvalitetan akademski život. Dvokrevetne i jednokrevetne sobe, studentski boravak, informatička učionica i praonica rublja na svakodnevnom su raspolaganju stanarima virovitičkog doma, njih čak 108.

MJESTO ZA ŽIVOT, NE SAMO SMJEŠTAJ I UČENJE

– Već petu godinu za redom imamo stopostotnu popunjenost što se doma tiče, a imamo i liste čekanja. Trudimo se da znanje bude nadohvat ruke i da imamo visoku kvalitetu studentskog standarda. Rijetko koji mali grad poput Virovitice ima svoj, kako ga od milja volimo zvati, studentski kampus – ponosno ističe D. Tubić, te dodaje kako se nadaju da će u skorije vrijeme kampus biti obogaćen za jedan novitet.

– Trenutno nam je glavna preokupacija vezano za Studentski dom postavljanje sjenice za druženje, čime bismo stvorili mali studentski trg. Želimo da ovo bude središnje mjesto druženja – objašnjava dekan koji je na početku ove akademske godine nove studente „upozorio“ da budu upravo to, mladi ljudi.

– Na dekanskom satu im kažem da je ovo mjesto i vrijeme kada se trebaju zaljubljivati, trebaju se razočarati, padati i proći ispite. Ukratko, biti „klasični“ studenti. Poanta Studentskog doma je da bude pun života, a ne jedinica za smještaj gdje se samo prespava. Poanta je da se mladi ovdje druže, da bude interakcije – kroz osmijeh otkriva D. Tubić te ističe kako je cijena smještaja u domu mjesečno iznosi 700 kuna, od kojih 200 subvencionira država, a ostatak sami studenti.

– Naši studenti su jako marljivi i većina njih, uz to što studiraju, i radi. Bilo to u nekom od gradskih kafića, bilo u trgovinama. Virovitica je puno dobila sa Studentskim domom jer ti mladi ostaju ovdje. Nisu tranzitni studenti, već su dio našeg društva – zaključuje dok kroz hodnike Veleučilišta hodamo prema zgradi Studentskog doma te dodaje:

– Također, oni ostaju i nakon završetka školovanja raditi u Virovitici. FINA je zaposlila 17 naših studenata, a u Aircash uredu radi troje mladih iz naše županije. Troje naših studenata radi kod nas. Tko bi rekao te 2007. godine kada su moji prethodnici osnivali školu, da će kod nas jednog dana raditi naši studenti. Jedan je na doktoratu i viši je predavač, a dvije kolegice su asistenti te će sada ići na doktorat. Sada imamo šest doktora znanosti na Veleučilištu, ubrzo će ih biti 10.

Na Veleučilištu se okuplja dobra ekipa, a to se kasnije prenosi i na Studentski dom. Imamo veliku potporu Grada Virovitice, kao i Županije te općina. Naše Veleučilište nije samo ono grada Virovitice, nego i cijele županije. Virovitica polako, malim, ali sigurnim koracima postaje studentski grad – zaključuje Dejan Tubić dok ulazimo u zgradu Studentskog doma u kojoj nas „predaje“ u sigurne ruke voditelja Doma Josipa Kneževića.

MALO MJESTO ZA VELIKI USPJEH

– Imamo lijepu zgradu, ali još je bolje ono što je unutra, a to su naši studenti. Zaista se imamo s čime pohvaliti – s osmijehom na licu otkriva nam Josip dok nas uvodi u zgradu Studentskog doma koja se prostire na 2287,87 kvadratnih metara.

Kako saznajemo od našeg sugovornika, prije nego je došao na mjesto voditelja Studentskog doma Virovitica Josip, inače diplomirani kineziolog, radio je u Učeničkom domu Virovitica. Koliko je to iskustvo drugačije od ovog, koliko se razlikuje rad sa srednjoškolcima od onog sa studentima, pitamo.

– Dok ste onima mlađima praktički roditeljska figura, ovdje je nešto drugačija priča. Iako punoljetni i studenti, ovi mladi ljudi nisu puno zreliji od maturanata, ali ovdje su jer znaju što žele. Mi se trudimo da im upotpunimo vrijeme, da ih zadržimo ovdje, da im ovo mjesto izmami osmijeh na lice i da dožive pozitivnu emociju kada dođu u naš Studentski dom koji je, kako volimo reći, malo mjesto za veliki uspjeh – kaže.

– Ovaj dom nije spavaonica i nije prazan prostor. Mi se svi ovdje trudimo da on bude mjesto kreativnog rada te osobnog i profesionalnog razvoja. Fokus je na tome da, kad student dođe, da mu ne bude dosadno i da mu pružimo sve, od radionica i zabavnih događanja kao što su kvizovi i online gaming turniri pa sve do sportskih i rekreativnih aktivnosti poput badmintona, nogometa, tenisa. Između ostalog, imamo i pet električnih bicikala koji su studentima iznajmljeni više od 500 puta, i to besplatno. Zahvaljujući dometu do 100 kilometara imaju prilike upoznati naš grad i županiju, možda se provozati Putem šarana. Samo treba uzeti bicikl i krenuti istraživati – otkriva J. Knežević.

Osim sadržaja koji potiču fizičko kretanje i održavanje one poznate poslovice „U zdravom tijelu zdrav duh“, stanari virovitičkog Studentskog doma imaju priliku i prisustvovati raznim radionicama. Teme poput kako se nositi s neuspjehom, kako prevladati ispitnu tjeskobu ili kako mediji utječu na svakodnevicu održavaju se svakih nekoliko mjeseci i kako otkriva J. Knežević, studenti se na njih rado odazivaju toliko da dnevna soba, pored koje u tom trenutku prolazimo, bude puna.

Dnevna soba, koja je u središnjem dijelu Studentskog doma je također i središnje mjesto društvenog života ovog doma. To je mjesto za druženje, mjesto gdje se igraju društvene ili igre na PlayStationu, gledaju se utakmice. Ukratko, socijalne komponentne ne nedostaje.

– Sa 108 studenata relativno smo mali dom i radimo na tome da našim korisnicima ovdje pružimo toplinu. Ovdje vlada obiteljska atmosfera. Studenti se brzo upoznaju. Postoji to razdoblje adaptacije kada se „traže“. Brucoši se druže s brucošima, ovi stariji se drže za sebe, ali za mjesec dana to nestane. Uklope se u jednu cjelinu i atmosfera bude odlična – kaže J. Knežević kojeg, dok razgledavamo dom, pitamo, s obzirom na spomenutu atmosferu, kako izgleda jedan dan voditelja Studentskog doma.

– Svaki dan je drugačiji kad si voditelj Studentskog doma. Ponekad zna biti izuzetno naporno, posebno kada se studenti useljavaju. Kraj rujna i početak listopada, kada 108 studenata dođe sa svojim stvarima, prava su ludnica. To je nekoliko tjedana stresa, pogotovo jer sam praktički sam. Studenti se use-ljavaju jedan po jedan, potpisuju se ugovori. Gužva je, dosta bude fizički naporno, ali ne možemo se požaliti jer imamo odlične studente – s osmijehom na licu svoje „stanovnike“ hvali Josip.

Dok nam pokazuje moderno opremljene i zahvaljujući svojim stanarima uredne sobe, Josip nam s osmijehom otkriva jednu zanimljivost. Naime, u nekoliko obitelji stanovanje u Studentskom domu Virovitica je svojevrsna „obiteljska tradicija“.

– Ove godine imamo tri para braće i sestara u Studentskom domu, odnosno jedan par sestara i dva para braće. Na vlastite zahtjeve su zajedno u sobama, a dva para braće dijele i zajednički kupaonicu. Očito da ovi stariji koji dođu kod nas zavole i grad i studij i dom. Pozitivnim iskustvom i dobrim primjerom inspiriraju mlađu braću i sestre – zaključuje.
No, braća i sestre nisu jedini čijim se zahtjevima o smještaju udovoljava. Dobrobit i zadovoljstvo onih najugroženijih su također imperativ.

– Studenti prelaze iz dvokrevetnih u jednokrevetne sobe najčešće zbog nekog medicinskog razloga. Najvažnije je smjestiti one kojima je najveća potreba i koji imaju određene medicinske dokumentacije zbog koje bi trebali biti smješteni u posebne sobe. U domu imamo dvije sobe za osobe s invaliditetom, od kojih je jedan student u invalidskim kolicima. Trudimo se udovoljiti tim kriterijima. Iako su to stanja koja se cijeli život neće promijeniti, zašto bi zbog toga bili zakinuti što se smještaja u domu tiče – kaže Josip.

Osim uzimanja potreba svojih korisnika u obzir u Domu je naglasak stavljen i na njihovu sigurnost.

– Imamo zaštitare koji dolaze svaku večer. Rade u noćnim satima i brinu se za studente, odnosno njihovu sigurnost. Iako imamo 22 sigurnosne kamere i studenti u Dom ulaze pomoću kartica, noćni zaštitari im ulijevaju dodatnu sigurnost. Svi zaštitari znaju Pravilnik i u knjigu upišu kad dođe do prekršaja. Najčešće su to opaske u vidu svjetla koja su ostavljena upaljena, ključevi zaboravljeni u vratima ili vrata ostavljena otvorenima. Ako su nam to najveće „patnje“, onda ih zaista nemamo – zadovoljno zaključuje J. Knežević.

ŠTO KAŽU STUDENTI?
Dom je jako moderan, a atmosfera dobra

Jedan od 108 studenata koji tijekom radnog tjedna Studentski dom zovu svojim domom je i Leon Moulis. Ovaj Daruvarčanin student je druge godine računarstva, a dvokrevetnu sobu dijeli s cimerom.

– U Studentskom domu sam od početka svog visokoškolskog školovanja i lijepo je. Dom je poprilično moderan, atmosfera je dobra. Najdraži dio života ovdje mi je društvo, super je ekipa, a plus je i što je sve blizu, faks je doslovno preko puta – svoje pozitivne dojmove o životu u Studentskom domu s nama je podijelio Leon.

Dok za dosadašnje iskustvo studiranja na Veleučilištu i života u pripadajućem Studentskom domu, kao i samim gradom Viroviticom ima samo riječi hvale, za jedan aspekt situacija se ponešto mijenja.

– Imam dojam da je menza više okrenuta prema „vanjskim“ ljudima nego prema nama studentima. Otvara se u pola 9, a u 10 sati radnici dolaze na svoj gablec. Ako mi dođemo jesti poslije 12 sati, ostane samo ono što nitko „neće“, a kuhinja više neće raditi. Da barem imamo večeru ili opciju brze hrane, međutim nemamo – ramenima sliježe Leon, a pogledom pokazuje na malu kuhinju iza nas i kroz osmijeh dodaje:

– Kad nema ništa u menzi, naručimo nešto ili skuhamo. Malo su nam se kulinarske sposobnosti poboljšale – smije se Leon.

NASTAVLJAJU SUŽIVOT U VIROVITICI

Iako su tek započele svoje obrazovanje na Veleučilištu u Virovitici, Vedrana Perković i Tena Cenbauer već su pune pozitivnih dojmova što se njihovog novog života u Virovitici tiče.

– U odluci da se upišemo na virovitičko Veleučilište najviše nam je pomoglo predavanje koje su nam s Veleučilišta održali u srednjoj školi. Predstavili su Studentski dom i fakultet. Fakultet je bio baš u onom smjeru u kojem se nastavlja naše srednjoškolsko obrazovanje, a dom je preko slika izgledao jako moderno i lijepo – prepričava Vedrana, s kojom se slaže i njena cimerica Tena.

Ovim studenticama prve godine menadžmenta ruralnog turizma, inače prijateljicama, nije stran život u domu. Tijekom pohađanja Ugostiteljsko-turističke škole u Osijeku, s obzirom da dolaze iz manjih mjesta Osječko-baranjske županije, živjele su u srednjoškolskom domu i dobro su upoznate s iskustvom cimerstva i suživota.

– Tijekom četiri godine srednje škole živjela sam u sobi s pet kolegica. Bilo je dobro, slagale smo se. Mi smo najbolje prijateljice već pet godina tako da nam je super zajedno, dogovorimo se oko svega – ističe Vedrana, a na nju se nadovezuje Tena.

– Nije da smo kao cimera dobile nekog nepoznatog i ne znamo kako će nam biti s njim, što ako je neuredan i slično – kroz osmijeh kaže.

Dok kao najveću prednost života u studentskom domu vide njegovu neposrednu blizinu zgradi Veleučilišta, logističke stavke svakodnevnog života u domu su se pokazale izazovnima.

– Sve je zaista super, jedino što mi malo smeta je izbor ponude u menzi. Čula sam da je u drugim menzama veći izbor i da su malo niže cijene. Moglo bi biti bolje, ali da se živjeti. Iako imamo kuhinju, samo podgrijavamo hranu, ne kuhamo. Nema nape i ne želimo da se miris uvuče svuda – ramenima sliježe Vedrana.

Iako priznaju da im nedostaju obitelj i prijatelji, ove mlade djevojke ističu kako ne planiraju svaki vikend ići kući jer se u tom slučaju plaćanje Studentskog doma ne bi isplatilo.
– Vuče me da idem doma, tamo gdje mi je društvo, ali s druge strane želim upoznati nove ljude i novu sredinu, želim steći nova iskustva. Volim promjene – zaključuje V. Perković.

(www.icv.hr, eat, foto: E. Aragović Turkalj, M. Turkalj)