Diplomirana pravnica i životna trenerica. Na prvu se možda čini da su ta dva pojma oprečna i nepovezana, posebice kada su objedinjena u jednoj osobi. S jedne strane tu je pravni analitički i logički um, a s druge strane istraživanje svijesti i rad s bioenergijom. Crno i bijelo, nebo i zemlja.

Da je to „nezamislivo“ u kombinaciji s odlučnim zapravo dobitna kombinacija, dokaz je Virovitičanka Nada Predrijevac. Osim što ima diplomu Pravnog fakulteta, Nada je životna trenerica i jedina voditeljica energetskih kodova u Hrvatskoj s certifikatom američkog Morter instituta za bioenergiju.

Kroz osmijeh ova simpatična 44-godišnjakinja priznaje da kao djevojčica nije voljela svoje ime i često bi roditeljima postavljala pitanja nisu li je mogli nazvati nekako drugačije.
– Cijeli život želimo biti netko drugi. Kada napokon sebi zaista damo priliku, spoznamo se i zavolimo se takvi kakvi jesmo, posebni i originalni. Tada se počinju događati lijepe stvari – riječi su Nade Predrijevac koja je, vođena tom spoznajom te inspirirana vlastitim imenom (nada – hope, engl.) i željom za pomaganjem drugim ljudima, prošle godine otvorila obrt za savjetovanje „HOPE – Help other people evolve“.

Danas kroz različite metode i tehnike pomaže osobama da osvijeste i transformiraju vlastitu svijest, a u svrhu što boljeg upravljanja emocijama. One su, naglasila je, ključni čimbenici koji odlučuju o našem životnom iskustvu.
No, kako je sve počelo?

MOŽE I MORA DRUGAČIJE
Osim što je često propitkivala izbore svojih roditelja o vlastitom imenu, ovu Virovitičanku su još u djetinjstvu „mučila“ i neka druga, ozbiljnija pitanja.
– Kao dijete promatraš svoju okolinu i pokušavaš „uloviti“ neku tajnu uspješnog života. Uglavnom je to dobro poznata „špranca“: visokoškolsko obrazovanje, zaposlenje, udaja, djeca. U nekom trenutku tog života shvatiš da u konačnici imaš mnogo životnih problema, a da nisi riješio ni one primarne i da od ljudi koji su te pratili na tvom putu nisi dobio ono što ti treba.

Nešto u meni mi je govorilo da nismo ovdje da se patimo. Nisam se mogla pomiriti s onim: „Život je težak, tako je svima“. Moj instinkt mi je govorio da život nije tako osmišljen, da može i mora biti drugačije – prisjeća se naša sugovornica, čija je osobna potraga za odgovorima upravo tada krenula.

Iako je godinama „gutala“ knjige o modernoj psihologiji i emocionalnom razvoju, prosvjetljenje, kako ga naziva, o vlastitom životu dogodilo joj se u 30-im godinama života. Tijekom jedne od edukacija koju je upisala postavljeno joj je pitanje čime bi se bavila da ima neograničene resurse. Kada je shvatila da ne zna odgovor na to pitanje, u Nadi se dogodio krah.

– Nikada u životu nisam sebe pitala što bih ja voljela raditi. Isplakala sam tada dušu, raspala sam se i potom se počela polako slagati. Mislim da sam se tada emocionalno rodila i krenulo je moje traženje. Počela sam vrtjeti film unatrag i shvatila sam da sam uvijek bila sretna kada bih nekome pomagala. Volim pričati i pomislila sam da moj glas treba imati nekakav učinak, umjesto da to budu samo prazne riječi – s emocijama u glasu objašnjava N. Predrijevac.

Iako su odgovori na njena pitanja i mehanizmi za pomoć drugima postojali, put do njih bio je financijski zahtjevan. S obzirom da na našem prostoru edukacije tog tipa tada nisu postojale, jedina mogućnost su bile one u Sjedinjenim Američkim Državama koje su zahtijevale fizičku prisutnost i vrtoglavi iznos. Međutim, tada se pojavila pandemija koronavirusa i svijet je, zahvaljujući aplikacijama poput Zooma, postao dostupniji.

pixabay

KAKO RAZBITI OSJEĆAJ „ŽIVOTA NA TRACI“
– Pojavila se ta edukacija na Morter Institute for BioEnergetics koja je temeljena na sedam „kodova“, centrima energije u tijelu od kojih je svaki odgovoran za jedno područje i drugačiji je pristup našem zacjeljivanju, kako emocionalnom, tako i fizičkom. Na edukaciju su primali određen broj ljudi iz cijeloga svijeta.

Popunila sam upitnik i prijavu i nakon pet dana su mi javili da sam primljena – prepričava Nada te na naše pitanje kako je koncipiran program za koji jedina u Hrvatskoj ima certifikat, odgovara:
– Predavanja su se odvijala jednom tjedno, od 2 do 5 ujutro, zbog vremenske razlike. Nakon predavanja tjedan dana je bilo rezervirano za vježbu, a na kraju svakog mjeseca i lekcije iznosili smo sve što smo doživjeli. Iako odlično vladam engleskim jezikom, bilo je izazovno toliko raditi na stranom jeziku.

Bilo je naporno, ali istovremeno i jako zanimljivo i nije mi žao. To mi je bila najbolja investicija, a ulaganje u sebe je uvijek najbolje moguće ulaganje. Konačno mi se ta slika koju sam slagala kao puzzle složila u potpunu. Smislena mi je, a kada sam je iskustveno primijenila, donosila je rezultate – zaključuje Nada, kojoj je u novom životnom poglavlju, osim one sinova, najviše značila i potpora supruga Davora.

– Počeci su bili najteži, „padala“ sam bezbroj puta, ali unatoč svemu bila sam uporna. Shvatila sam postojanje cikličke petlje u svom životu, da se stvari događaju kao na traci. Koga god sam pitala, nije mi mogao dati odgovor na pitanje kako da to „razbijem“ i složim si život kako bih ja to htjela. Obećala sam sama sebi ako ikad dođem do tih odgovora, da ću do kraja života podučavati i dijeliti to znanje s drugima, jer znam kako je meni bilo – objašnjava naša sugovornica koja sa svojim klijentima radi upravo to, daje im nove perspektive i alate za rješavanje problema ili stanja u njihovim životima.

ODBACIVANJE TRADICIONALNOG
Jedan od segmenata u kojem je u njenom životu, zahvaljujući tim novim alatima i tehnikama, došlo do najvećih i pozitivnih promjena na bolje je – roditeljstvo.
– Moj „tradicionalan“ odgoj je kulminirao do nesnošljivosti. Sjećam se trenutka kada sam donijela odluku da sve što mislim da znam o roditeljstvu moram zaboraviti i početi od nule. Kad sam došla do određenih spoznaja, osjetila sam da mi se svijest zarotirala.

Sjećam se tog trenutka, ridala sam kao malo dijete kada sam se sjetila što sam „radila“ svojoj djeci u najboljoj namjeri. Oni su tada već bili veliki i svoje greške sam vidjela drugim očima, nisam išla mijenjati njih, već sebe. Moja djeca razdoblje našeg života dijele na „stara mama“ i „nova mama“ – iskreno priznaje ova majka četvorice sinova, a jedna od „grešaka“ na koje se referira je situacija dobro poznata svakom roditelju.

– Do sedme godine života događa se utiskivanje okoline, a te godine odlučuju o cijelom životu. U tom razdoblju djeca su čisto emocionalno tijelo, mentalno oni ne razumiju. Što mi radimo kada je dijete ljuto, frustrirano i plače, naročito u javnosti? Poludimo, govorim i iz vlastitog iskustva. Mi kao roditelji odašiljemo, a dijete apsorbira. Pošaljemo djetetu negativnu emociju, a ono je vrati i to se utiskuje u dijete, ta ljutnja. Taj obrazac ode u podsvijest i dijete ga kasnije prenosi kroz cijeli život.

Kada je ljuto, djetetu treba samo da osjeti da si ti s njim i da će taj osjećaj koji proživljava proći. Dijete traži da mu emocijom kažeš da si tu i da je ono sigurno – o načinu prolaženja tzv. tantruma s mališanima kaže Nada.
Iako ta nova i drugačija tumačenja „ne sjedaju“ dobro svima, naša sugovornica tvrdi da svi mi, uz pravo vodstvo, imamo sposobnost postati najbolja verzija sebe, kako za sebe, tako i za ljude oko nas.

– Mi ljudi smo toliko predivni, moćni i savršeni. Fantastični smo, ali tome nas nikad nitko nije naučio. Od sposobnosti da uistinu možemo kreirati život onako kako želimo do toga da se možemo, naravno pod određenim uvjetima, izliječiti od bolesti… Želim doprijeti do ljudi i objasniti im da nemaju potrebu biti, primjerice, zavidni, ljuti ili nositi mržnju u sebi. Umjesto da težimo biti kao netko drugi, trebamo shvatiti da smo mi kao pojedinci posebni i da razvijamo sebe kao jedinstvene osobe. Kada ti to sve počne sjedati, dobiješ jedan cijeli novi svijet koji ne bi mijenjao nizašto na svijetu – zaključuje Nada Predrijevac.

(wwww.icv.hr, eat)