Gimnazija Petra Preradovića Virovitica danas je ugostila još jednu generaciju bivših maturanata. Vesela grupa nekadašnjih školskih kolega, koja je svoje srednjoškolsko obrazovanje završila 1967. godine, danas (petak) se sastala na „mjestu zločina“ kako bi proslavili 55 godina mature.

Organizator ovog okupljanja, Virovitičanin Želimir Holer, rekao nam je kako ovakva okupljanja organiziraju redovito od 10. godišnjice mature te kako od 97 učenika, 1967. godine završili gimnaziju, danas ih se skupilo čak 29.

– Puno se promijenilo u tih 55 godina. Neki su završili fakultete i doktorate, gotovi svi su postali bake i djedovi, neki imaju koju boru više, neki malo manje kose. Svi pričamo o tome da smo ponosni na to što smo postigli u životu. Također, kroz ovakve susrete se podsjećamo na gimnazijske dane, profesore, možda i neke situacije koje su ostale obilježene „ekscesima“. Prepričavamo te događaje i nasmijemo im se. Srednjoškolsko razdoblje je zaista najljepše razdoblje, u svakom slučaju. Čovjek je tada mlad, to se nikad ne zaboravlja. Posebno kada smo stariji, ta sjećanja su nam još uvijek „svježija“ nego ono što se dogodilo prije desetak dana, time nam je ovo sjećanje najljepše – zaključuje Ž. Holer dok se pripadnici generacije maturanata polako okupljaju pred zgradom gimnazije.

Dok je veliki broj njih iz Virovitice, nekoliko bivših učenika gimnazije na obilježavanje 55 godina mature je došlo iz inozemstva.

Žarko Brajović došao je iz glavnog grada Crne Gore – Podgorice, i, kako nam otkriva, za vidjeti svoje školske kolege nije bio potreban dodatan motiv.

– Svaki put dolazim s radošću jer pitanje je kad ćemo se vidjeti idući put. Iako je prošlo 55 godina, to nije strašno. Mi smo duhom mladi, veseljaci smo. Ugodno je biti u ovom društvu, među prijateljima, bivšim ljubavima. Ovaj susret za mene puno znači, toliko da ga ne mogu riječima opisati. Nisam dovoljno elokventan da bi to opisao, trebao bi mi neki pjesnik pomoći u tome – s osmijehom na licu nam je priznao Ž. Brajović te dodao kako se, od zadnjeg posjeta, Virovitica jako promijenila i to u pozitivnom smislu.

Još jedna od onih koji su za ovaj susret „potegli“ iz inozemstva je i Anka Krizmanić, koja je došla iz Francuske.

– Imala sam sreću jer sam do Virovitice išla istim onim vlakom kojim sam putovala u mladosti. To putovanje je jedna vrsta „transporta“ da bi se ja smjestila u ovaj moment, jer već 55 godina živim u Francuskoj – rekla je A. Krizmanić te otkrila da je sa svojim prijateljima iz gimnazijskih dana od jutra „prešla“ sve teme.

– Sinoć me je sestra provezla po gradu pa sam uspjela „situirati“ sve na svoje mjesto. Dolazim dosta redovito, zadnji put sam bila prije pet godina u Virovitici. Dvorac je sada obnovljen i izgleda prekrasno – s osmijehom otkriva A. Krizmanić te ističe da, zahvaljujući internetu, redovno se čuje sa bivšim kolegama.

– To je bila kao nekakva „nerečena“ zakletva, da se nećemo nikada zaboraviti. I zaista, nismo se zaboravili – zaključuje naša sugovornica dok ju školski kolege nestrpljivo zovu na zajedničko slikanje.

(www.icv.hr, eat, foto: E. Aragović Turkalj)