Naš kraj obilovao je, ali i sad obiluje, odličnim glazbenicima i mnogim glazbenim grupama i pojedincima. Oni mlađe dobi znaju da s ovih prostora dolazi popularna grupa „Vatra“, ali tu je rođen i osnivač „Prljavog kazališta“ Jasenko Houra. S virovitičkog područja dolaze i pjevači Marin Jurić Čivro, Stjepan Lach i drugi rock i pop glazbenici, a o drugim glazbenim vrstama da i ne govorimo.

Oni stariji i upućeniji vele da je rock, koji se u to vrijeme radije nazivao beat, počeo u šezdesetima kada su u Virovitici osnovana dva vrlo popularna sastava „Bezimeni“ i „Ambrele“ koji su u stvari prokrčili put mnogim drugim glazbenim sastavima, a ta tradicija na sreću traje i dan danas.

Kada govorimo o Virovitici onda u toj priči ne smijemo izostaviti vjerojatno najpopularniji i najdugovječniji pop i zabavni sastav, grupu Tvin koja je nastala 1974. godine, a osnivač i dugogodišnji gitarist i pjevač tog sastava bio je Branko Grilec – Grca koji je i sada, sa svojih sedam “banki”, još uvijek aktivan glazbenik, ali sada je gitaru i klavijature zamijenio tamburom, točnije kontrom, odnosno bugarijom.

– Puno je godina prošlo, ali i brzo su prošle pa ti se ponekad čini kao da je sve to bilo jučer – započeo je svoju priču Grca prisjetivši se svojih kolega Milana Glogovića, Zdenka Vukelića i Drage Pezića.

– Sa, sada nažalost pokojnim, Milanom Glogovićem Milcom svirao sam u sastavu „Bezimeni“, a sa Dragom Pezićem u sastavu „2 + 2“. Sa Zdenkom Vukelićem prije toga nisam svirao, ali znali smo se iz djetinjstva. Dakle skupili smo se i osnovali sastav koji se na početku zvao „Aquarius“, da bi se kasnije prozvali „Tvin“ i ne bez razloga. Osim što smo kao Virovitičani bili ponosni da nosimo naziv tog poznatog poduzeća, oni su nas i sponzorirali, a zahvaljujući tadašnjem dobrom poslovanju ove tvrtke, nastupi su se redali diljem bivšeg prostora, ali i u mnogim zemljama Europe. Naravno, nisu svi nastupi bili vezani uz Tvin nego i našim angažmanom – rekao je Grca, a mi stariji se sjećamo njihovih nastupa u legendarnoj „Esplanadi“ u Zagrebu i drugim renomiranim hotelima te mnogim plesnjacima na terasama, restoranskim salama, pa i u društvenim domovima.

– Počeli smo kao četvorka, a ubrzo nastavili kao trojka jer je Milca nešto samostalno radio, no ubrzo se vratio i nastavili smo gdje smo stali ranije. Djelovali smo u tom sastavu desetak godina, a namjera nam je bila da se shodno glazbenim trendovima što bolje prilagodimo. Stoga smo pod „naš krov“ uzeli i saksofonistu i klavijaturistu Darka Košćaka Špicu. Ubrzo nakon toga došlo je do jedne izmjene jer je bubnjara Dragu Pezića koji je napustio sastav, iz objektivnih razloga, zamijenio također bubnjar Rajko Pacaloš – Pacov. U toj postavi snimili smo i naš poznati singl „Virovitica grade moj“ koji se i sad povremeno „vrti“ na ICV radiju. S obzirom da je došlo do „zamora materijala“ i drugih poslovnih ambicija, došlo je i do izmjene članstva. Od početne garniture u sastavu je ostao Milca koji je u Tvinu svirao od početka do kraja grupe. Tu su još bili i Špico i Pacov, a poslije toga nisam siguran kako je sve išlo, ali s obzirom da smo i dalje prijateljevali imam informaciju da me tada na gitari zamijenio Dragan Dečak, pa da je došao i klavijaturist Krunoslav Rohtek. Dečaka je na gitari poslije zamijenio nedavno preminuli Fikret Balić, a poslije su kroz sastav prošli još neki glazbenici, Željko Sekereš, Dubravko Begović, Bruno Sokele… Nek mi se oprosti ako sam nekog izostavio – rekao je o onom čega se sjeća naš sugovornik Branko Grilec – Grca.

Mi koji smo u njihovim početnim fazama ovaj sastav promatrali onkraj pozornice sjećamo se da su uvijek bili „friški“ i aktualni. Tada nije bilo interneta, a ni toliko radio postaja. Sastavi su pozorno slušali radio prijamnike i „skidali“ pjesme onako kako su ih „uhvatili“, pa je tu često znalo biti i nekih krivih versa i nota, no ubrzo se sve to ispravilo.

– Entuzijazam je bio na visokoj razini, ljubav prema glazbi također, a o želji da uspijemo kao sastav da i ne govorimo. Iako smo dobro zarađivali, novac nam nikad nije bio najvažniji, ipak, bilo je to neko drugo vrijeme neopterećeno stvarima koje su sada nažalost prilično dominantne, a to je utrka za novcem i prestižem. Godinama sviranja kroz mnoge sastave svi mi članovi grupe stekli smo iskustvo i naviku koja nam je ostala i dan danas, pa i dalje sviramo. Pacov i Drago sviraju u „Slavonskim trubačima“, s tim da Pacov svira bubnjeve i u „Ohio bandu“ i „Epitafu“. Roha, Špico, ja i Bruno, gitare i klavijature zamijenili smo tamburama. Nažalost naši Milan Glogović, Željko Sekereš i Fikret Balić preminuli su i to je zasigurno najtužnije što se u ovoj grupi dogodilo, no život ide dalje, pa kada ni nas drugih ne bude, vjerujem da će poslije nas ostati ono u čemu smo bili najbolji, a to je naravno glazba – zaključio je naš sugovornik, Branko Grilec – Grca.

(www.icv.hr, bs; foto: B. Sokele, arhiva)