U ovotjednoj emisiji ICV radija Zdravi kutak govorili smo o demenciji i psihosocijalnoj potpori koja je potrebna osobama oboljelim od Alzheimera i ostalih demencija. Povod za to bilo nam je predavanje pod nazivom “Ophođenje i ponašanje prema osobama oboljelim od Alzheimerove bolesti i drugih demencija” održano u sklopu projekta “Mobilnost za samostalnost” koji Gradsko društvo Crvenog križa Virovitica provodi već dvije godine.
Naše sugovornice Emilija Mikolić, djelatnica Gradskog društva Crvenog križa Virovitica zadužena za pratnju i psihosocijalnu potporu osobama oboljelim od Alzheimera i ostalih demencija te Lidija Merz, medicinska djelatnica čija je majka oboljela od demencije, podijelile su s našim kolegom novinarom Brunom Sokele neka svoja iskustva s oboljelima, pojasnile o kakvoj se bolesti radi i zašto je, s obzirom da nema lijeka protiv demencije, skrb za oboljelog bila i ostat će najvažnija.

ŠTO JE DEMENCIJA?

Demencija je zajednički naziv za grupu simptoma uzrokovanih poremećajem rada mozga. Pojam je to koji označava prvenstveno oštećenje pamćenja, a potom i drugih intelektualnih sposobnosti i osobnosti.

Ovo stanje ima posljedice ne samo na oboljelu osobu, već i na njegovu kompletnu okolinu, budući da dementna osoba postaje sve više ovisna o tuđoj pomoći. Demencije su bolesti koje se većinom javljaju kod starijih ljudi, a s obzirom da se radi o ljudima koji nisu radno (a često niti intelektualno) aktivni, početni simptomi mogu biti i nezamijećeni. Oboljela osoba rijetko primjećuje svoja sve veća ograničenja ili ih pak negira. S druge strane, okolina ih zamjenjuje s dobroćudnom staračkom zaboravljivosti, a postoji uvriježeno i pogrešno mišljenje da su intelektualno propadanje i sve veća ovisnost o okolini normalne posljedice starenja. Takve osobe liječniku dolaze (ili ih dovode) tek kada se jave smetnje ponašanja, agresivnost, sklonost lutanju i noćni nemir.

Najčešće se javlja nakon 65. godine života, ali može nastati i ranije.

Skrb za oboljelog je od iznimne važnosti. Ono što je važno napomenuti na prvom mjestu se kod osoba koje skrbe o osobama s raznim demencijama traži veliko strpljenje i upornost, a potom nježnost i susretljivost, jer mogla bi se skrb o dementnim osobama usporediti sa skrbi o djeci. Naime, zbog oštećenja mozga uslijed bolesti ili starosti dolazi do značajnog slabljenja funkcija pa se kod tih osoba javljaju nagle promjene psihičkog stanja, zaboravljivost, depresije i ostalo s čim se osobe koje skrbe o njima trebaju pravilno nositi.

ALZHEIMER – NAJČEŠĆI UZROK I OBLIK DEMENCIJE

Kako da to čine što kvalitetnije i učinkovitije kako bi i toj osobi i sebi osigurale što skladniji život, pojasnila nam je naša sugovornica Emilija Mikolić koja radi s ljudima koji su oboljeli od Alzheimera i drugih demencija kao njegovateljica.

– S oboljelima radim više od tri godine, a prije ovog posla radila sam u staračkom domu gdje su bile smještene takve osobe. Moj posao je prvenstveno prijevoz i pratnja kada oboljeli trebaju kod liječnika, ali i druženje s njima. Pokušavam to vrijeme koje provodimo zajedno organizirati tako da bude svrsishodno. S obzirom da se radi o oboljenju mozga, oboljeli od demencije ili Alzheimera gube svoje psihičke, intelektualne, a kasnije i fizičke sposobnosti. Prvi znaci demencije su postepeno gubljenje pamćenja i sposobnosti rasuđivanja gubitak orijentacije u vremenu i prostoru, javlja se i nemogućnost izvođenja svakodnevnih aktivnosti i radnji. To su prvi simptomi koji se u početku većinom pripisuju godinama, ali s vremenom ti problemi postaju sve veći i učestaliji. Kako bolest odmiče, pojavit će se i novi simptomi, a stari će se samo pogoršati. Ponekad osoba koja boluje od demencije može potpuno promijeniti svoje ponašanje, ali i osobnost. Osim gubitka pamćenja, demencija se očituje i kroz probleme s komunikacijom, probleme s obavljanjem svakodnevnih zadataka, dolazi do poremećaja koncentracije, nemogućnosti pronalaska riječi i slaganja rečenica, pojavljuju se problemi s rješavanjem uobičajenih zadataka, kao i problemi s organiziranjem te planiranjem, dezorijentacija, promjene raspoloženja te gubitak interesa za pojedine aktivnosti. U uznapredovaloj fazi razvoja bolesti dolazi do velikog broja poremećaja poput smetnji govora, čitanja ili pisanja, ali i agresivnosti i pojave halucinacija. Puno češće su promjene u raspoloženju, često su oboljeli depresivni, javlja se osjećaj bespomoćnosti i izgubljenosti, nezainteresirani za bilo što i tada uglavnom obitelj reagira – istaknula je Emilija Mikolić.

Demencija se ne razvija kod svih ljudi jednako i ne može se izliječiti, ali postoje lijekovi koji ublažavaju simptome, antidementivi koji pomažu u ublažavanju simptoma i usporavaju razvoj bolesti. Oni djeluju na različite kemijske tvari koje luče živčane stanice u mozga  i privremeno poboljšavaju simptome demencije. Točan uzrok bolesti nije poznat. Ipak, stručnjaci vjeruju kako na razvoj bolesti utječe niz čimbenika. Od genetike, načina života pa sve do vanjskih čimbenika koji utječu na funkcioniranje mozga. Najčešći uzrok i oblik demencije je Alzheimerova bolest. Demencija se u Alzheimerovoj bolesti pojavljuje s ranim početkom kod osoba mlađih od 65 godina i s kasnim početkom kod osoba starijih od 65 godina. Druga vrsta je vaskularna demencija kod koje se kod bolesnika javljaju kratkotrajni poremećaji svijesti ili gubitak vida, a demencija je u ovom slučaju posljedica moždanog infarkta. Demencija može biti uzrokovana i nekim bolestima.

DEMENCIJA NIJE UVJETOVANA SAMO GODINAMA

Od Alzheimerove bolesti i srodnih demencija danas u svijetu boluje 50 milijuna ljudi. Javnost ovu bolest ne shvaća dovoljno ozbiljno jer misle da se to događa samo starijim osobama. Međutim, demencija se može dogoditi i osobama mlađe životne dobi, a većina njih su u ranim 40-im i 50-im godinama te imaju obitelji, djecu i karijeru.

– Demencija nije samo uvjetovana godinama već i oboljenjima. Naime, ona može biti uzrokovana i nekom bolesti mozga koja je već prije prepoznata, najčešće vaskularna koja se dogodi nakon moždanog udara kada neki centri trajno ostanu oštećeni. Vrijeme u kojemu živimo je vrlo užurban i tempo života je vrlo stresan tako da nije rijetkost da čovjek već sa 40 godina ima moždani udar. Tako je i s Alzheimerovom bolesti. Ona nije nužno predodređena za starije osobe. Okidač za nju u ranijoj fazi života mogu biti razne stresne situacije, npr. gubitak partnera, posla… Svaka je osoba jedinstvena i zato će simptomi demencije kod svakoga biti drukčiji. Alzheimerova bolest je neizlječiva i u zadnjim stadijima dovodi do potpune ovisnosti o drugima. Briga o oboljelom od Alzheimera stoga u potpunosti mijenja život čitave obitelji, skrbnika i zajednice te ih stavlja u vrlo težak položaj. Čim se pojave prvi znaci i simptomi poput zaboravljivosti, bezvoljnosti, gubljenja riječi, dolazi do nekih alarmantnih situacija, važno je što prije posjetiti liječnika koji će obaviti sve potrebne preglede da potvrdi dijagnozu. Ako se radi o Alzheimeru, potrebno je što prije započeti liječenje, što prije početi koristiti lijekove. Oboljele treba umiriti, posebice kad počnu neke psihoze i zadržati ih što duže u obitelji – istaknula je E. Mikolić.

Svaka promjena rutine oboljelih od demencije narušava njihov sklad. Važno je stoga ne mijenjati njihove rutine, ne seliti ih jer ih sve novo uznemiruje, teško se snalaze u novom.

– Adaptacija u nekom drugom domu im je teška. Treba im dva-tri mjeseca da uspostave svakodnevnu rutinu. Ovisni su o drugima i pogubljeni u tom novom prostoru,  mora ih se voditi do kupaonice, lica oko njih su im nepoznata, a jedino što prepoznaju je glas. Najbolje za oboljelu osobu je da ostane u svom poznatom prostoru. Nažalost to nije uvijek lako. Djeca rade i teško je takvu osobu ostaviti samu. Možda još u početnoj fazi i može ostati sama osam sati, ali što bolest odmiče, sve je teže. Može napraviti svašta, pustiti vodu da curi, ne ugasiti plin, ozlijediti se… Za obitelj je to veliki izazov, a strpljenje je na prvom mjestu. Iako se ponekad oboljeli od demencije ponašaju kao djeca, zaslužuju poštovanje, brigu, skrb i neizmjernu ljubav. Nije uvijek lako po nekoliko puta odgovarati na ista pitanja, prihvatiti da se to događa. Promjene u ponašanju mogu biti vrlo uznemirujuće, kako za osobu s demencijom tako i za osobu koja se brine o njoj stoga je važno naučiti bolesnika kako se nositi s problemima koje nosi demencija te pripremiti i bolesnika i obitelj na simptome koji će se pojaviti tijekom napredovanja bolesti. Također iznimno je važno okruženje osobe koja boluje od demencije učiniti sigurnijim kako bi se spriječile nezgode, kao što su padovi. U brizi o oboljelima nema šablone, svakom se mora naći individualni pristup. Iz osobnog iskustva mogu reći da je važno razgovarati o svemu, bez nervoze, iako to nije uvijek lako. Ako su depresivni, znati ih utješiti, ići s njima u šetnju, pomoći im obući se jer ih frustrira ono što ne znaju i ne mogu. Važno je biti smiren jer će tada i oni biti smireni. U svemu tome treba puno mudrosti, strpljenja i razgovora  – naglasila je E. Mikolić.

VAŽNA PODRŠKA I OBOLJELIMA I ČLANOVIMA OBITELJI

Demencija je bolest koja život okreće naopačke i puno je više od običnog „poremećaja pamćenja“. Budući da je riječ o progresivnoj i degenerativnoj bolesti mozga, učinci demencije su zapravo strašni. Za osobe koje boluju od demencije podrška je od vitalnog značaja, a pomoć obitelji, prijatelja i njegovatelja može pozitivno utjecati na život oboljele osobe i kontrolu bolesti.

Da je tomu tako, potvrdila nam je Lidija Merz, medicinska djelatnica čija je majka oboljela od demencije. Njezina majka danas ima 86 godina. Prvi znaci demencije pojavili su se prije pet godina. Sve krenulo sa zaboravljanjem.

– Nisam odmah uočila da je riječ o demenciji, pripisivala sam neke simptome koji su se javljali starosti, ali s vremenom sam uvidjela da trebamo stručnu pomoć. Kako se nosim s time?! Ovisno o danu, nekada je teže, nekada lakše. Moja majka je dobra osoba, nema puno zahtjeva, uglavnom je u kući, posluša me i o svemu se uspijemo dogovoriti, a Emilijina pomoć mi mnogo znači. Ona doslovno živi u prošlosti i o tome i tako razgovaramo, spominjem događaja i ljudi s kojima je nekada radila, koje je poznavala… Ono što mogu iz svog iskustva reći je da je važno da se obitelj educira, o kakvoj se bolesti radi i što sve to sa sobom nosi – kaže Lidija Merz.

Važno je imati na umu, a u tome su se složile obje naše sugovornice, da pravovremeno dijagnosticiranje ove bolesti uvelike produžuje period samostalnosti i neovisnosti oboljele osobe, a odgovarajuća terapija služi usporavanju napredovanja bolesti i ublažavanju simptoma. Dobar životni standard, uravnotežena prehrana, fizička i mentalna aktivnost, bogat društveni život, stimulativni okoliš i zdrav san glavne su mjere u borbi protiv demencije.

(www.icv.hr, rtk)