Poštovani i dragi čitatelji, pred nama je Uskrs.

Blagdan koji je jedna od najvećih tajni čovječanstva, tajna pred kojom i danas ostajemo nijemi. 

Uskrs je jedan od onih događaja koji zauvijek mijenjaju zadane stvarnosti: činjenice koje nam govore da nema ništa nova pod nebom (siromaštvo, rat, neimaština, inflacija, bolesti, mržnja, očaj, smrt).  Ovaj najveći kršćanski blagdan mnoge stvari uvijek okreće „naglavačke“ i podsjeća nas da smo više nego „samo ljudi“.

Trajno nas podsjeća da je upravo zbog takvih, „običnih ljudi“, jednom Bog, kako nas vjera uči, postao Čovjekom. Živio je među nama, „u svemu jednak, osim u grijehu“. Osjetio je i na svojoj koži sve one tegobe i muke koje prolaze ljudi od svog postanka: kako je to biti izbjeglica, siromašan, kako je teško raditi za kruh, kako je biti izdan, zlostavljan, krivo osuđen, ubijen i to pred očima majke i ljudi koji su ga imali hrabrosti pratiti do kraja.

Ali, imao je prilike osjetiti i što znači nekome biti dijete, što je roditeljska ljubav, što znači vidjeti plod svojih ruku i svoje dobrote i dobrih nastojanja, koliko vrijede prijateljstva i kako je ljudskost, omeđena zakonima, pravilima, privatnim i javnim očekivanjima, zapravo krhka, ali i sposobna činiti čuda.

Dok je živio s nama, liječio je bolesne, podizao one koji su obespravljeni, zanemareni, „nebitni“. Prihvaćao je baš svakoga i svoje je darove uvijek dijelio obilno i potpuno.  Želeći reći: sve što prolazite, razumijem, osjećam, možete se pouzdati u mene. Ja sam na vašoj strani i kad nikog drugog nema.

Pokazao je da se na Njega, čak i u trenu dok umire na križu zbog tuđih grijeha, može osloniti. To povjerenje najveći je dar iz kojeg već stoljećima Crkva crpi svoju snagu, a u današnjim je vremenima svima poticaj da ne odustanemo od nade, te velike kreposti koja stoji iz bok vjeri i ljubavi.

Uskrsna nada govori ne samo da smrt nije kraj i da Bog uvijek sve čini novo, već da, po Njegovom primjeru, i mi ostanemo jedni uz druge i jedni s drugima, u svakoj (ne)prilici. Da ćemo dobiti snagu, znanje, sposobnost koja nam je potrebna da pomognemo drugome, sve ako u ovom trenu to i ne osjećamo u sebi. 

Neka vas, dragi naši čitatelji, ta poruka ohrabri da znate koliko je svaki od vas dragocjen i neprocjenjiv. Štoviše, nekome ste cijeli njegov svijet. Čuvajte tu dragocjenost zbog koje je jednom Bog umro na križu i uskrsnuo i dijelite ju s drugima. Jer se i nada, poput ljubavi, dijeleći – umnaža i čini – sve novim!  

Sretan i blagoslovljen Uskrs želi van redakcija ICV-a