Kad svoj posao radite biciklom, čamcem, kanuom, kad se provlačite kroz gustiš, granje, pa spašavate pale ptiće i promatrate rijetke vrste leptira i vretenaca, onda vaš „dan u uredu“ zasigurno nije uobičajen.

Za našeg sugovornika, čuvara prirode Vladimira Ajhlera, to je činjenica. Kao djelatnik Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije on prolazi terenom od Kladara do Ilmin Dvora i od Terezinog Polja do Orahovice te budno pazi na ptice, životinje i cijeli biljni svijet.

-Moj posao je specifičan, obuhvaća puno toga, a sve propisano zakonom – reći će Vladimir na upit “što radi jedan čuvar prirode”, konkretno, ing. lovstva i zaštite prirode.

Objašnjava kako, za početak, na terenu obavlja neposredan nadzor zaštićenog područja i područja ekološke mreže.

– Teren podrazumijeva zaista različite lokacije. Od šume, staze, livade, ulice, dvorišta, pa sve do naših “šetajućih šuma“ uz Dravu koje rijeka stvara kako želi.  Posjećujemo lokacije u okviru Regionalnog parka Mura-Drava na našem području, pratimo biljni i životinjski svijet. Ovo je posao u kojem tijekom radnog vremena možete vidjeti toliko bogatstvo: od lovne divljači (jelena, srnjaka, divljih svinja), do zaštićenih vrsta, poput orla štekavca, bijele rode i ostalih ptica selica, crne rode.

Tu je i vodomar, stanovnik strmih obala rijeke Drave i vodenih tijela koje ulaze u Dravu, pčelarice, bregunice, kulici… – nabraja Vladimir samo dio tog posebnog svijeta koji drži pod budnim okom. Nije potrebno reći kako mora biti u dobroj kondiciji i ništa ga ne smije iznenaditi.

DOBRA PRIPREMA

Prije odlaska na teren, kaže, važno se dobro pripremiti – nije isto poći na poplavnu livadu, polje uz šumu ili usamljeni rukavac Drave, pa je kartografski pregled područja obavezna zadaća prije polaska. Ujedno, ako odlazi na zaštićeno područje  ili područje ekološke mreže na kojem su u tijeku radovi, mora biti upoznat s dokumentacijom vezanom uz njih.

Njegov je posao i pripremiti Posjetiteljski centar Dravska priča, gdje je smješteno sjedište Javne ustanove, za posjetitelje. Uz domaće i strane turiste, ovdje najviše dolaze vrtićarci, školarci, studenti…

KAD IH ZVATI, A KADA SAČEKATI?

Uz taj dio, Vladimir ponajviše pokriva – intervencije.

– Najvećim dijelom su vezane uz dojave, bilo u našu Dravsku priču, dio putem 112 broja. Najčešće govorimo o urbanim i naseljenim područjima i najveći dio je vezan za spašavanje bijelih roda, kao i za druge vrste ptica i životinja. Dolaskom na teren, prvo obavljam pregled. Ako je riječ o ozlijedi, pokušavam ju sanirati na licu mjesta, a ako je nešto ozbiljnije, onda s posebnom pažnjom i osjetljivošću prilazim životinji. Važno je biti smiren, čak i kada ju je potrebno uhvatiti i smiriti, a bježi  po šumi ili rijeci. Nakon toga, osiguravamo im prijevoz do nas, veterinarske službe ili specijalističke ambulante u Zagrebu – priča nam.

Iz iskustva priča kako je spašavao rode ispale iz gnijezda, kao i jednu barsku kornjaču koja se ponosno šetala ni manje ni više nego centrom Virovitice. Rode su završile u oporavilištu kod njih u Noskovcimabarska kornjača danas živi ispunjen život u Sopjanskoj bari, doznajemo.  

– Neke intervencije poput ovih su opravdane, no ponekad treba i sačekati prije reakcije. Naime, sove i vjetruše poznate su po tome kako im treba malo više vremena i vještine da svladaju napuštanje gnijezda. Često nas ljudi zovu da su vidjeli pticu da je pala iz gnijezda i da joj treba pomoć. Nažalost, ponekad je i pokupe i donesu nam, a ne znaju da su im time znatno smanjili šansu da će biti sposobna za samostalan život. Poručujem: ako je jasno da je ptica ozlijeđena, zovite nas ili 112. Ali ako vam samo malo nezgrapno izgleda, pustite je, ne dirajte je! Roditelji su uvijek negdje blizu i drže stvari pod kontrolom; ona mora sama naučiti letjeti, spremna je za to – savjetuje ovaj čuvar prirode.

ORAO ŠTEKAVAC IVANA NE ŽELI „KUĆI“  

Za one ptice koje ispadnu iz gnijezda, koje stradaju u prirodi ili od ruke čovjeka, zakasne s migracijom i iz drugih razloga, od 2017. godine uz potporu Virovitičko-podravske županije uspostavljeno je pravo Oporavilište za bijele rode, a volijere za grabljivice 2021. godine. Nalaze se u okviru Posjetiteljskog centra Dravska priča.

Smješteno je u dvorištu i danas se u njemu nalazi 25 roda, vjetruše, velika ušara,  škanci, sove jastrebače, orao štekavac…Rode imaju svoju „rezidenciju“, ostale vrste su u volijerama. Dio stanara stigao je iz drugih mjesta, zahvaljujući suradnji Javne ustanove, nadležnog ministarstva i AWAP-a, koji je najveći centar za prihvat divljih životinja u Hrvatskoj.

I dok se neke od njih ovdje nalaze privremeno, pa ih nakon oporavka vraćaju u prirodu, neke od njih ovdje će dočekati starost. Jedna od njih je Ivana, orao štekavac. Spašena je, priča nam Vladimir, na obali Drave. Ribolovci su je zatekli kako se „čudno ponaša“, pa su ih zvali. Otkrivena joj je blaga oteklina na jednom dijelu krila.

– Kad se oporavila, ispustili smo je u prirodu. Budući da se ponašala ‘neprirodno’, odnosno, gotovo pripitomljeno, vratili smo ju i sad živi kod nas. Naša Ivana – s velikom dozom simpatije priča Vladimir.

Kaže kako nije neobično da se nakon puštanja u prirodu ptice i dalje zadržavaju u blizini Oporavilišta, a moguće i da svijaju gnijezda na obližnjem drveću.

SVI SANJAJU „BEBE RODE“

Izvrstan dokaz bile su tri bijele rode koje su samo dan ranije pustili u prirodu. Evo ih u dvorištu Dravske priče i mirno šeću oko Oporavilišta. Istražuju travu, obližnji šumarak, ali uvijek blizu ogradi. -Trebat će im neko vrijeme da shvate da su ‘vani’, pa će naći mjesto za gnijezdo, zasigurno negdje u blizini – procjenjuje Vladimir.

U Oporavilištu, uz neke od roda koje se ne mogu oporaviti dovoljno za migraciju i samostalan život, kao stalni stanovnici ostat će i sova ušara, vjetruše, orlovi štekavci i jastrebače te škanjci. Hrane ih mesom kao što su piletina i riba, što dolazi dijelom iz donacija, dijelom kao otpad iz mesne industrije, a dio iz Varaždina.

Svi djelatnici Javne ustanove s nadom svake godine gledaju u jaja koja izlegu rode u Oporavilištu. Jer, u ovih pet godina, još nije bilo podmlatka koji je iz ljuske izvirio u gnijezdu.  

– Pred početak dolaska ostalih roda, sredinom veljače, mi im naneseno materijal za gnijezda. Rode svijaju gnijezdo, stvaraju se parovi, iako moram priznati da nismo sigurni da i ostanu vjerni jedno drugome,  kao što je slučaj u prirodi, ni već do kraja godine, budući da je riječ o velikoj grupi koja živi zajedno -smiješeći se kaže Vladimir, koji ističe kako su prva jaja rode izlegle 2020. godine. Ptića nije bilo, kao ni u naredne godine, kad su rode, zbog „pandemijskog mira“ i bez gužvi i posjetitelja mogle u miru raditi na potomstvu i nesti jaja. I ove godine jaja su u gnijezdu – nova nada za sve ljubitelje prirode.

– Iz iskustva koje imaju druga oporavilišta, znamo da može doći od izlegnuća, pa ćemo ove godine ići na utvrđivanje jesu li jaja koja su trenutno u gnijezdima oplođena ili ne. Razlog je jednostavan: djelomično ili potpuno umanjiti gubitak energije koje sa sobom nosi inkubacija – objašnjava ovaj brižan čuvar prirode koji kaže kako će dan kada se izlegne prvi ptić svima biti neopisivo veselje.

(www.icv.hr, mlo, foto: JU VPŽ, Matija Turkalj)