O našoj gošći, koja je jučer gostovala u emisiji ”Njena priča”, mogli bismo govoriti iz više aspekata. Ona je stručnjak psiholog, supruga i majka dvoje djece, aktivna potpredsjednica Društva psihologa Virovitičko-podravske županije, članica Zbora mladih župe sv. Roka Virovitica. Sudjeluje u nizu predavanja, pruža pomoć razgovorom i lijepom riječi, no čini još nešto po čemu se izdvaja od drugih.
Uspjela je aktivirati mlade da podignu pogled s ekrana mobitela i računala i pogledaju dalje od svojih interesa, pa i problema. Putem aktivnog volonterizma djeci i mladima pomaže otkriti njihove nove kvalitete i sposobnosti. Kroz nesebičan rad i dobra djela mladi tako otkrivaju cijeli jedan svijet, s jedne strane osobe koje trebaju njihovu pomoć, a s druge vlastite vještine i sposobnosti koje mogu nastaviti njegovati cijeli život.
Riječ je o magistri psihologinje, doktorandici Sanji Milković Šipek, koju smo zatekli u samo jednoj u nizu akcija u kojoj Osnovna škola Ivane Brlić-Mažuranić i mladi volonteri sudjeluju.
– Danas su ovdje samnom učenici osmog razreda, a dovezli smo namirnice koje je naša škola prikupljala proteklih tjedan dana za potrebe Socijalne samoposluge. Učenici koji su ovdje samnom uključeni su u projekt ”Humano srce” koji priprema djecu za volontiranje budući da mi nemamo prave volontere već ih odgajamo da to budu i radimo sve zajedno s njima. Odmah po dolasku ‘istovarili’ smo stvari te ih sortirali na način koji smo naučili jer nam ovo nije prvi put, već smo upoznati s radom Socijalne samoposluge, učenici se osjećaju dobro i korisno ovdje te su se vrlo brzo uklopili s ostalim volonterima i djelatnicima- rekla nam je Sanja koja nam je pojasnila i kako je točno došlo do ideje volontiranja.
– Sama ideja volontiranja javila se u suradnji s Crvenim križem, odnosno u razgovoru s djelatnicima prije nekoliko godina te razmišljanjima da bi se trebala pokrenuti Socijalna samoposluga. Tu smo se mi kao Osnovna škola Ivane Brlić-Mažuranić našli prozvani i prepoznali smo sve kao jednu vrijednu aktivnost gdje bi se učenici odgajali da svaki mjesec izdvoje nešto svog đeparca i doniraju ih za potrebe drugih ili da kupe neku sitnicu te ju donesu u školu. Kada smo vidjeli da možemo dati još i više, odlučili smo provjeriti ima li zainteresirane djece koja bi svoje slobodno vrijeme provela u ovakvima aktivnostima. Iskreno, iznenadio nas je jako velik interes djece od 5. do 8. razreda te smo odlučili ove godine imati neki svoj projekt koji nije u okviru Crvenog križa budući da i sami želimo promicati volonterske aktivnosti u školi- dodala je.
Zanimalo nas je ovom prilikom i što to djeci danas nedostaje? Naizgled imaju sve, a ipak se čini kao da su izgubljeniji i udaljeniji nego ikad prije. Zasluge za to svakako ima i pandemija koronavirusa, online nastava, ukidanje izlazaka, proslava, izleta i druženja, tako da nam je Sanja ispričala što primjećuje po školskim hodnicima i učionicama, za čime djeca danas tragaju.
– Današnja djeca imaju sve i smatram da su im zadovoljene sve primarne potrebe, no treba im više samopouzdanja i povjerenja od strane odraslih da mogu nešto napraviti. Ova djeca koja su samnom ne ističu se nešto previše po znanju, ali su se pronašli u ovim aktivnostima u kojima daju svoj doprinos, savršeno ih odrađuju i osjećaju se korisno. Sam školski uspjeh nije mjerilo čovječnosti i uspješnosti u životu, već moramo pronalaziti aktivnosti u kojima se naša djeca osjećaju dobro i trebamo ih na to usmjeravati. Cilj nam je kroz ovakve projekte za sve učenike osigurati aktivnosti u kojima će se osjećati da pripadaju našoj školi i da doprinose životu škole. Volontiranje im donosi osjećaj da su korisni, da je njihov rad piznat i prepoznat, a to je upravo ono što im treba- istaknula je Sanja, a za kraj smo ju upitali za neke nove planove.
– Sve što organiziram, organiziram u suradnji s pedagoginjom i ravnateljem nakon što otkrijemo koje su potrebe škole i učenika, odnosno svaka je aktivnost timski organizirana i oni su mi velika podrška u svemu. Slušamo što djeca trebaju, odgovaramo na njihove potrebe, a planiramo nastaviti s ovim aktivnostima, održati broj volontera te ih uključiti u život lokalne zajednice da pronađu neko svoje mjesto za sudjelovanju u životu lokane zajednice. Vjerujem da će nam tu pomoći i roditelji, naša su im vrata uvijek otvorena za sve ideje, jer roditelji su ti bez kojih ne možemo ništa napraviti i bez njihove podrške nema ništa. Također, za kraj mogu pozvati sve zainteresirane da nam se priključe, da odvoje svoje vrijeme i da svi zajedno razvijamo empatiju koje nam u ovo vrijeme nedostaje- zaključila je.
(www.icv.hr)
