Prilikom jedne posjete Općinskoj upravi u Mikleušu vidjeli smo da su im zidovi ukrašeni s nekoliko lijepih slika urađenih tehnikom tempere na platnu. Ispočetka smo mislili da se radi o nekom poznatom umjetniku čija su djela dala obol ovoj općinskoj zgradi, no nedavno poslije saznali smo da se radi o jednom samozatajnom umjetniku, točnije umjetnici koja živi i radi upravo u Mikleušu. I uistinu je bilo tako jer su ta umjetnička djela urađena rukama 23-godišnje Lorite Kušanić, po struci frizerke koju je ljubav prema likovnoj umjetnosti navela na to da umjesto frizerskog salona otvori atelje, za sada ne onaj pravi, već improvizirani, u obiteljskoj kući gdje živi s roditeljima, ocem Davorom i majkom Drinkom.
Htjeli smo se u to sami uvjeriti pa smo je posjetili upravo kada je završavala jedan svoj novi uradak.
– Slikam kada mi dođe inspiracija jer ona ne dolazi onda kada ju prizivamo nego kad se njoj prohtije – rekla nam je ova simpatična djevojka čiji uradci krase mnoge prostorije u Mikleušu. Odmah nam je “na stol bacila svoju osobnu iskaznicu” i ispričala kako je došlo do sveg ovog.
– Osnovnu školu završila sam u Mikleušu, a srednju u Industrijsko-obrtničkoj školi u Slatini, smjer frizer, ali slikarstvom se bavim od kad znam za sebe. Ispočetka su to bili crteži olovkom, a kasnije je na red došla tempera kojoj sam odana i dan danas. Već kao osnovnoškolka vidjela sam da mi crtanje bolje ide nego većini mojih školskih prijatelja, a moji radovi redovno su bili izvješeni na zidovima učionica. Ne mogu reći da mi je to bila motivacija, jer ljubav prema slikanju i zadovoljstvo kada slikam je bilo važnije i onda i sada. Možda je to i jedan od razloga zašto dosada nisam imala niti jednu samostalnu izložbu, a još nisam članica niti jednog likovnog kluba. Možda se plašim da ću izgubiti onu potrebnu notu u mom radu jer kada počnem nešto raditi, nikad to ne radim namjenski, za neku svrhu ili nečiji zid. Slikam isključivo iz osobnog zadovoljstva jer prvim potezom na platnu ulazim u svoj svijet mašte, osobnog izričaja, onog što sam u biti ja, iako nikad nisam naslikala svoj autoportret – našalila se Lorita koja je naoko obična djevojka svoje generacije, no u njoj se kriju veliki potencijali.
– Motivi koje radim su različiti, ima tu cvijeća, krajolika, mrtve prirode, pokoji akt, a sve pomalo apstraktno, onako kako ja to vidim. Nekad slikam gledajući motive u prirodi, nekad pretvaram fotografiju na sliku u platnu, a ponekad radim i napamet “iz glave”, no rezultat svega toga je isti jer bilo što da slikam, gledam svojim očima, doduše, možda na malo drugačiji način nego većina drugih – rekla nam je ova mlada umjetnica kojoj ambicije još nisu poremetile ustaljenu rutinu i harmoniju, jer kako i sama kaže, od jutra kada se probudi i otvori oči, vidi neke detalje koji bi se mogli prenijeti na platno.
– Nekad to budu sasvim obične stvari, a nekad one koje je priroda učinila lijepim. Priroda je najbolji umjetnik i s njom se nitko ne može natjecati pa zato je i preslikavam na svoj način, onako kako ju ja vidim i mislim da u tome uspijevam – rekla nam je Lorita Kušanić koja je potom spustila pogled na papir i utonula u svoj svijet.
Njeni roditelji Davor i Drinka napomenuli su nam da je Lorita ljubav prema slikanju naslijedila od svoje tete koja živi u Americi i koja se također bavi slikanjem.
– Želimo da Lorita nastavi u tom smjeru, a voljeli bi i kada bi upisala Likovnu akademiju što bi joj zasigurno i pomoglo u njenom radu. U svakom slučaju za početak ćemo je nagovoriti da napravi koju izložbu da i drugi ljudi vide što to ona zna i umije – rekao nam je Loritin otac Davor Kušanić, inače djelatnik u Općinskoj upravi u Mikleušu.
(www.icv.hr, bs; foto: B. Sokele)
