Jesu li dijabetes i sport dvije nespojive stvari? Definitivno nisu, a to potvrđuju Gabrijel Horvat, Denis Župan i Dorian Sesvečan, mladi ljudi i uspješni sportaši koji se s ovom teškom bolešću uspješno bore već godinama, a svoje priče podijelili su u emisiji “Zdravi kutak” na ICV radiju. Naime, njihova dijagnoza je dijabetes tip 1, odnosno ovisnost o inzulinu te svakodnevna kontrola razine šećera u krvi. S druge strane to je bolest koja se pravilnim, discipliniranim načinom života i uz obveznu svakodnevnu kontrolu može držati pod nadzorom, a nerijetko je i poticaj za bavljenje sportom. Jedan od onih koje je dijabetes potaknuo na brojne sportove je Denis, 21-godišnji student kineziologije koji se bavi karateom, jiu-jitsom, skijanjem, planinarenjem, ronjenjem, teretanom… Od dijabetesa boluje već 17 godina, odnosno od svoje treće godine, te kaže da mu je donesao više pozitivnog nego negativnog.

– Dijabetes sam dobio s tri godine pa se praktički ne sjećam života prije. Navikao sam se na to vrlo rano, na taj neki način ishrane i života, a dijabetes mi je pomogao u tome da se počnem baviti sportom. Vodim računa o regulaciji šećera u krvi i pazim se tako da mi dijabetes ne odmaže. Zapravo mi je donio više pozitivno nego negativnog jer me naučio toj nekakvoj disciplini koju možda ovako ne bi nikad razvio. Vjerojatno bi se i bez dijabetesa bavio sportom, ali ne toliko intenzivno jer me ovako moje zdravlje potiče da odradim treninge i tako se bolje osjećam – kaže Denis, koji trenutno nema ni senzore koji inače sami mjere koncentraciju glukoze u krvi cijelo vrijeme. Naime, zbog kontaktnih sportova na fakultetu ne može koristiti kontinuirane mjerače glukoze pa prije svakog obroka ili aktivnosti mora izmjeriti šećer u krvi na stari način, odnosno pikanjem u prst.

– Senzori za mjerenje puno olakšaju svakodnevicu, ali meni je to sada problem jer su oni zalijepljeni cijelo vrijeme na kožu, a ja imam predmete poput juda i hrvanja gdje ih ne mogu nositi. Zbog toga glukozu mjerim po starom načinu, pikanjem u prst – kaže Denis, te ističe da mu to i nije neki problem jer dijabetes ima već dugi niz godina i prije nego je postojao taj mjerač pa je navikao na staro mjerenje.

Više pozitivnog nego negativnog iz ove bolesti izvukao je i Gabrijel koji uspješno pobjeđuje dijabetes tri godine. Iako ga je kasnije dobio, jednako dobro se nosi s njim, odnosno ne stvara mu veće probleme već ga je usmjerio na odlazak u teretanu i bavljenje olimpijskim dizanjima te osvajanje drugog mjesta u PH dizanju utega.

– Zbog dijabetesa sam se počeo baviti sportom te sam ubrzo vidio da mi puno pomaže u regulaciji. Također, dijabetes mi je donio brojna poznanstva s jako dragim ljudima kao što je Ivan Andrašević koji osim što je dobar liječnik, je i jako dobar prijatelj i uvijek je tu za nas – kaže Gabrijel, učenik trećeg razreda jezične gimnazije u Virovitici koji uživa u sportu i svakodnevno je u teretani.

Slušajući ove dečke, borba s dijabetesom ne zvuči teško. No, za sve to zaslužan je njihov način života, kao i prehrana na koju moraju paziti. Kažu da smiju jesti sve, ali moraju znati regulirati šećer i, naravno, uz nezdravu hranu to je puno teže.

– Meni se prehrana nije nešto značajno promijenila, manje-više je ostala ista, samo sada moram računati ugljikohidrate, odnosno količinu hrane koju unesem te za tu količinu si dati inzulin. Što se tiče kolača ili slatkiša zapravo ih tek sada jedem jer kada padne šećer treba pojesti nešto slatko iako inače nisam ljubitelj. Tako da što se tiče prehrane, dijabetes stvarno ništa ne ograničava samo se treba paziti i naučiti živjeti s tim – priča nam Gabrijel koji osim u dizanju utega uživa i u drugim sportskim aktivnostima poput airsofta, jahanja, planinarenja i crossfita. 

Ljubav prema sportu bila je veća i jača od dijabetesa i kod Doriana koji se nogometom bavi od svoje 6. godine. Dijabetes mu je dijagnosticiran kada je imao 13 godina, a priznaje, tada mu nije bilo uopće lako.

– I danas se sjećam dana kada mi je dijagnosticiran dijabetes. Bio sam razočaran i ljut. Tada sam bio u pubertetu pa sam se i zbog toga teško nosio s tim. Kada sam naučio kako regulirati šećer i održavati ga, sve je bilo puno lakše, osobito prije utakmice kada je bilo najteže – prisjeća se Dorian, igrač nogometnog kluba Mladost Vukosavljevica već 15 godina, te član futsal kluba DiaEura tri godine s kojim ove godine ide na Svjetsko prvenstvo u Bosni.

Osim upornosti i discipline ovih mladih i uspješnih sportaša, veliku ulogu u borbi s dijabetesom, ističu, igra podrška obitelji i prijatelja, kao i udruge Dijabetes Klub Tip 1, čiji su dečki članovi.

– Podrška obitelji je najvažnija u svemu, ne samo u dijabetesu, ali u ovih devet godina naučio sam da se ne treba toga sramiti. Prijatelji su ponekad razočarani jer ih ne mogu pratiti u svemu, odnosno kad odbijem alkohol ili neku nezdravu hranu. No, ubrzo shvate da moram paziti zbog svog zdravlja i pruže mi podršku. Također, svi su upućeni i paze na mene te znaju što trebaju napraviti ako mi je slučajno loše – kaže Dorian, student treće godine Informacijskih tehnologija na Veleučilištu Baltazar, koji se također bavi s nekoliko sportskih aktivnosti, a jedan od dražih hobija mu je tenis.

Za uspjeh sva trojica „krive“ udrugu i doktora Ivana Andraševića koji je i sam dijabetičar i koji ih je, kažu, naučio jako puno o dijabetesu i njegovoj regulaciji. Također, puno im pomažu druženja, kako sa stručnjacima, tako sa drugim članovima udruge s kojima dijele svoja iskustva i uče jedi od drugih.

(www.icv.hr, žđl, Foto: privatni arhiv)