Prilikom pripreme ovog razgovora nit vodilja bila nam je dobro poznata poslovica ”U zdravom tijelu zdrav duh”, a kada je riječ o Društvu za sport i rekreaciju to, naravno, ne može biti netočno. Ipak, ono što smo saznali u razgovoru s Helenom Bukvić, predsjednicom Društva za sport i rekreaciju Podgorje te Milanom Krmpotićem, dopredsjednikom društva i predsjednikom Saveza sportske rekreacije ”Sport za sve” Virovitičko-podravske županije, otkrilo nam je puno više od onog što smo prvotno mislili. Nepunih 25 godina postojanja, 25 godina druženja, 25 godina sporta i 25 godina rekreacije, uključivanje gotovo cijele zajednice u jedan kolektiv, ljubav prema svom mjestu, prema ljudima… Osjetili smo tom prilikom jednu veliku sinergiju, a dio toga pokušat ćemo prenijeti i vama.

Cijela priča oko Društva krenula je pomalo davne 1998. godine, a Milan se prisjetio kako je sve tada izgledalo.

– Cijela priča koja je dovela do ovog što smo danas krenula je 1998. godine. Moj otac, Antun Krmpotić, preko jednog poznanika dobio je informaciju da se u mjestu Sela kod Siska održavaju igre. Bile su to zapravo četvrte igre po redu, no prve za nas, tako da smo otišli vidjeti kako to sve izgleda i hoće li nam se uopće svidjeti. Nastupili smo ispred MO Podgorje, ekipu su uglavnom sačinjavali igrači Nogometnog kluba Podgorje i članovi Udruge umirovljenika, no s nama su otputovali i svi koji su iskazali želju za tim. Mjesni odbor i Nogometni klub, uz pomoć Grada Virovitice donirali su sredstva za sudjelovanje kako bi uopće mogli doći do tamo, a sada već možemo reći da se upravo taj dan rodila ljubav prema svemu što radimo nepunih 25 godina- započeo je Milan naš razgovor.

Pod Mjesnim odborom od tada su nastupili na nebrojeno manifestacija, no sve se promijenilo 2010. godine kada je došlo do svojevrsnih promjena.

– Po tom principu nastupili smo sve do 2010. godine, no onda je došlo do odluke Hrvatskog saveza sportske rekreacije da sve ekipe koje se natječu moraju biti registrirane u Registru udruga. Tu smo se susreli s prvim problemima, pogotovo sa formiranjem Statuta i izvršnih tijela Udruge dok smo financijske dio planirali uz dobre ljude i našu zajednicu te smo i to uspjeli smo prebroditi. U izradi Statuta nam je pomogla Udruga sportske rekreacije iz Podravskih Sesveta koja je već imala svoju registriranu Udrugu. Sjećam se da nam je veliku pomoć prilikom organiziranja prve skupštine pružila Udruga umirovljenika na čelu s Majom i Franjom Dukarić koji su donirali određeni dio sredstava kako bi uopće mogli stati na noge. 2011. godina bila je svojevrsna prekretnica, oformili smo naše Društvo sportske rekreacije Podgorje pod kojim i danas sudjelujemo na raznim manifestacijama, a s ponosom mogu reći da smo od već spomenute ’98 godine kontinuirano na svim događajima- dodao je Milan.

Kako nam kaže Helena, Društvo prema podacima iz 2019. godine broji 79 članova, a iako je 90 posto s područja MO Podgorje, članovi dolaze i iz drugih naselja, pa čak i županija.

– 79 članova je izuzetno velik broj za naše malo mjesto, no imamo i članove iz drugih naselja. Najviše ih dolazi iz Golog Brda i Svetog Đurađa budući da smo s njima najviše povezani, ali imamo i člana koji dolazi iz Bjelovarsko-bilogorske županije budući da oni takva društva nemaju na svom području. Otvoreni smo dakle za sve zainteresirane, naše društvo ne prima samo mještane Podgorja već i ostale, iako smo izuzetno ponosni na podatak da je čak 90 posto od ukupnog broja članova iz našeg mjesta. Imamo članove svih uzrasta, od 7 do 77 godina, a još ćemo jednom spomenuti članove Udruge umirovljenika kojih ima dosta i koji su jako aktivni- rekla nam je Helena.

Iako se možda misli da je druženje primarno, Helena nam kaže da natjecanja kod članova probude posebni naboj.

– Na Festivalu sportske rekreacije na selu zna biti od 10 do 12 ekipa, ovisno o financijskim i organizacijskim mogućnostima domaćina i iskazanom interesu. Mi smo godinama bili najmlađa ekipa i sada smo došli do toga da su ti ”klinci” koji su prije deset godina bili mali već odrasli pa mogu aktivno sudjelovati iako se tu dosta radi zbog puberteta, tu su i fakulteti i školovanja i ljubavi i sve ostalo i to ih nekad malo odmakne. Najbitnije je da se radi s tim mladima, da ih privučemo i da to nekom danas-sutra ostane. A što se samog natjecanja tiče, na terenu smo svi najveći neprijatelji i svi želimo pobijediti. Uvijek je cilj biti što bolji i ostvariti dobar rezultat i to je jedan posebni naboj koji ne znam s čime usporediti, no kada se sve završi i kada se podijeli i posljednji prijelazni pehar kreće prava fešta. Mi smo nekako uvijek predvodnici u tom, svi se držimo zajedno i mogu reći da napravimo najbolju atmosferu- kaže Helena kroz osmijeh i dodaje:

– To su natjecanja i druženja koja stvaraju prijateljstva za cijeli život i, što je najbitnije, znaš da na sve te ljude uvijek možeš računati. Često se znamo čuti s nekima od njih čak i sada dok nema natjecanja, a kad se dolazi k njima na neku od manifestacija dočekaju te kao dio obitelji. Sve to traje samo jedan dan, ali u tom jednom danu nakupe se uspomene koje se ne zaboravljaju jer sa svima njima dijeliš neke priče i doživljaje- dodala je Helena, a otkrili su nam i kako zapravo izgleda taj jedan dan natjecanja.

– Najatraktivnija disciplina je svakako potezanje užeta i ona se čuva za kraj, a osim toga hoda se na štulama, imamo trčanje u vreći, skok u dalj s mjesta, bacanje kolutova, nošenje košare na glavi, alka u tačkama i slično. Uglavnom, kroz sve dosadašnje Festivale mogli smo vidjeti između 15 do 20 različitih disciplina, no domaćin uz HSSR određuje koji deset disciplina će te godine biti, a unutar tih disciplina, nalazi se pet koje su standardne i koje se ne mijenjaju. Uvijek tu bude zanimljivih stvari i rezultata, a i navijačka atmosfera zna biti uzavrela- kažu naši sugovornici.

Problem je nastao već spomenute 2019. godine kada su natjecanja obustavljena iz dobro poznatih razloga, a to je dovelo do novih problema. Članovima je teško pala ”odsutnost” natjecanja, a i druženja su svedena na najmanju moguću mjeru.

– Prva godina bila je najteža i u kontaktu s drugim društvima naviše je bila bojazan da će sve stati, pogotovo kod mlađih ekipa kakva smo mi. Kada smo znali da idemo na natjecanja pripremali smo se po nekoliko mjeseci, održavali smo treninge, bilo je tu još nekoliko manifestacija kojima smo nastojali približiti ljude jedni drugima, a sve je to naprasno stalo. Zbilja se nadamo kako će se od ove godine sve vratiti na staro. Mi smo ipak neprofitabilna udruga i financiramo se od donacija i članarina, tako da sve to nije jednostavno, pogotovo dok nema aktivnosti. S druge pak strane, ljudima je također sve teško palo. To opet vodi neke druga pitanja, moraš pronaći osobu kod koje možeš dobiti informacije, nama je tu uvelike pomogao Tihomir Majstorović, tajnik Sportske zajednice grada Virovitice koji nam je pomagao prilikom organizacije nekih Festivala, prijava na natječaje ali i u svemu ostalom dok se nismo uhodali. Jer dok smo osnivali Udrugu, moram reći kako smo bili jako mladi i neiskusni, ali imali smo jako veliku volju i želju da nešto napravimo. Imao sam 23 godine i bio sam predsjednik udruge, Helena, tadašnja dopredsjednica, imala je 21 godinu, a Zdravko Munjeković kao tajnik 19 godina- dodali su.

Kada se sagleda ”godišnji kalendar” događanja, lako se da zaključiti kako je propušteno puno toga.

– Naš godišnji rad, možemo reći i naše druženje, započinje Skupštinom na početku godine, slijedi organizacija Turnira u beli, a održava se i Županijski festival sportske rekreacije gdje se natječu četiri ekipe s područja Virovitičko-podravske županije, a uz nas tu su i Vukosavljevica, Sopje i Vaška. Uključeni smo u Igre umirovljenika u suradnji sa Sportskom zajednicom Grada Virovitice, tu su Sportske igre za Praznik rada a nakon toga slijedi Hrvatski festival sportske rekreacije na selu koji se svake godine održava u drugom mjestu diljem Republike Hrvatske pod organizacijom Hrvatskog saveza sportske rekreacije. Salinovec (Varaždinska županija) također organizira svoje igre u kolovozu na kojima sudjeluje nekoliko „domaćih“ ekipa među kojima smo i mi kao gosti, a ”šlag na tortu” su Igre žena Hrvatskog saveza sportske rekreacije za žene koje smo ugostili 2019. godine i na kojima smo osvojili prvo mjesto što je naš najveći uspjeh. Na spomenutom natjecanju, točnije 15. festivalu sudjelovalo je preko 350 žena iz 11 županija i 26 gradova, stoga je to bio rezultat na kojeg nismo računali niti u snovima- istaknuli su i dodali:

– Na redovnoj skupštini HSSR 2014. godine dobili smo Godišnju nagradu za razvoj sportske rekreacije u lokalnoj sredini „Mirko Relac“. Nagradu smo dobili za 2013.godinu, u kojoj smo organizirali ali i sudjelovali na velikom broju rekreativnih događanja i u koje smo uključili i potaknuli lokalnu sredinu. Bilo je tu turnira u beli, Županijske igre sportske rekreacije, Šahovska Olimpijada u Sopju, Hrvatski festival sportske rekreacije na selu, Igre povodom sleta planinara u Virovitici, u Podgorju smo imali Igre starih sportova i konjički maraton povodom Rokova gdje smo uključili Golo Brdo, Đurađ, Milanovac, Rezovac i Čemernicu, Igre na vodi Virovitica i još mnogo toga. Igre starih sportova kasnije su se smanjile na četiri ekipe, no bitno je istaknuto da se potaklo i druga mjesta da se uključe. Četvero je takvih igara odigrano, no nadamo se da ćemo već ove godine nastaviti s tom manifestacijom. Osim toga, aktivni smo i u Županijskom savezu sportske rekreacije. Prije dvije godine sam izabran za predsjednika, Helena je tajnica, ali nažalost te aktivnosti koje su u sklopu Hrvatskog saveza sportske rekreacije nisu mogle biti održane prema preporukama Stožera a sve s namjerom suzbijanja covida. Dakle nije bilo niti našeg Županijskog festivala, ni Hrvatskog festivala sportske rekreacije, ni Hrvatskog festivala sportske rekreacije za žene. To su tri ključna natjecanja koja naš županijski savez organizira ili sudjeluje na njima.

Kako sada stvari stoje, čini se kako će ova godina biti puno bolja u odnosu na prošle, a to su nam i sami potvrdili.

– Za sada je sve pozitivno, ali prvo se čeka odluka za Hrvatski ožujski festival žena koji se održava na Lošinju i s njim bi trebala krenuti godina. Tamo se okuplja oko 500, 600 žena i traje tri dana. Malo je teško organizirati odlazak na takvu manifestaciju budući da Lošinj nije blizu i nismo se uspjeli pronaći u tome. Ako sve bude kako treba, vraćamo se organizaciji naših manifestacija i nadamo se kako ćemo i dalje uspjeti sudjelovati na svim natjecanjima na kojima smo bili i do sad. Teško je poslije cijele ove krize još jednom pokrenuti sve, no nećemo se pokolebati, pauza je bila duga, ali nadamo se da će sve biti dobro.

Nakon 25 godina prošlo se mnoštvo natjecanja, druženja i novih prijateljstava, a nas je zanimalo mogu li izdvojiti nešto od toga i otkriti nam na što su najviše ponosni.

– Ponosan sam na taj naš kontinuitet, što i dalje okupljamo velik broj mladih i zainteresiranih ljudi te se nadam da će se tako nastaviti i dalje. Isto tako drago mi je što smo proširili broj natjecanja na kojima sudjelujemo i na nagradu koju smo dobili. Čekamo samo bolja vremena i da se sve konačno vrati na staro- rekao je Milan, dok je Helena dodala:

– Ovo je ljepša strana sporta gdje je uključeno jako puno žena, gdje se jako puno trude i jako puno međusobno pomažu. Uvijek su tu kada ih nešto trebaš i jako sam ponosna na Igre žena koje smo odradile stvarno vrhunski. Isto tako ponosna sam i na sve udruge koje su nam pomogle kao što je Udruga Unikat iz Virovitice koje su izdvajale svoje vrijeme, a najviše osjećam ponos zbog toga što se uvijek svi okupimo i što nikada ne vraćamo prazni niti s jednog natjecanja- zaključila je Helena.

Znamo da slika govori više od tisuću riječi, stoga smo i mi izabrali nekoliko fotografija s natjecanja kako bi potkrijepili sve napisano. I vjerujte, što god da smo rekli, niti približno vam ne možemo dočarati pravu atmosferu i stvarne doživljaje.

(www.icv.hr)