Svi smo svjesni činjenice da današnja djeca jako puno vremena provode na mobitelima, računalima i drugim tehnologijama. No, takva su vremena i od toga ne možemo pobjeći. Ipak, nešto možemo učiniti i prije svega ih usmjeriti da tehnologiju kvalitetno iskoriste, a jednako tako potaknuti ih i da budu kreativni, pomognu drugima i svoje vrijeme daruju kako bi nekoga, a istovremeno i sebe, usrećili. Dokaz da se to može su “klinci” iz Okrugljače i Bušetine koji se već nekoliko godina okupljaju u kapelaniji u Bušetini gdje se druže, crtaju, plešu, glume, uče jedni od drugih, a istovremeno pomažu zajednici i onima koji su u potrebi.
Naime, kako smo već spomenuli, netko je to morao potaknuti i usmjeriti te malene ručice i glavice da ih iskoriste za nešto više osim za mobitele. Riječ je o Ivani Balogović, odrasloj klinki i majci dvoje djece, koja naprosto uživa u druženju s djecom te je odlučila povezati ih i potaknuti na druženje.
– Ideja se rodila prije pet godina. Prvo je to bilo druženje i igranje jednom mjesečno. Čisto da se djeca povežu u igri i na sat, dva zamjene računala igrom. No, budući da su djeca toliki izvor ideja i kreativnosti, ta druženja su se polako pretvorila u stvaranje predstava, izradu ukrasa, pomaganje zajednici, zapravo razvijanje i razmjenu darova, koje djeca imaju na pretek – priča nam Ivana prisjećajući se kako je sve počelo.
Veliku podršku, kaže Ivana, imali su u tadašnjem župniku fra Grguru Blaževiću, koji im je na korištenje i ustupio kapelaniju u Bušetini gdje se i danas sastaju. Tamo je uvijek veselo i produktivno. Zapravo možemo reći da je to jedna mala tvornica prekrasnih rukotvorina, ali i raznih predstava i igrokaza kojima je cilj velik i plemenit. Naime, sve što izrade ili pripreme, djeca prezentiraju svojim mještanima koji ih nagrade donacijama, a oni ih proslijede onima kojima je potrebno.
– Posljednja takva akcija bila je za jednu mladu sedmeročlanu obitelj iz Petrinje, kada smo izrađivali ukrase za zid. Tako smo uz pomoć naših sumještana sakupili novac za “nekoliko cigli” u izgradnji doma spomenute obitelji, koja će, kako čujemo, u 5. mjesecu useliti u svoj novi dom i to nas jako raduje – kaže Ivana, te ističe da su svoj moto preuzeli iz Matejevog evanđelja, a glasi: Besplatno primiste, besplatno dajte!
– U toj rečenici je sažeto ono što radimo, dajemo i darujemo jedni drugima vrijeme, igru, ispečen kolač, osmijeh, jer svi smo mi u potrebi i svi smo upućeni jedni na druge – kaže Ivana te dodaje kako svaki susret započnu i završe s molitvom jer, kaže, ona im je jako važna i povezuje ih na poseban način.
No, tu je i pomoć zajednici, odnosno čišćenje i uređenje okoliša koje djeca i Ivana organiziraju nekoliko puta godišnje.
– Nekoliko puta godišnje organiziramo čišćenje okoliša uz rijeku Dravu, gdje se družimo na otvorenom, nalazimo raznorazne biljke, učimo o njima i jednostavno uživamo u prirodi. Također, bojamo ograde, uređujemo naša mjesta i potičemo jedni druge na druženje u zajedništvu – kaže nam Ivana te dodaje da osim crtanja, plesanja, glume, recikliranja, pomaganja u učenju, razmjenjuju znanje, ali i odjeću.
– Organizirali smo i razmjenu odjeće, obuće, igračaka, bicikla, a velik dio stvari odvezli smo u Socijalnu samoposlugu. U najavi nam je još jedna razmjena i skupljanje stvari za potrebite, a vrlo rado ćemo se pridružiti i akciji Naša mreža dobrote koju ste vi pokrenuli – kaže nam Ivana, koja osim što sve organizira nerijetko, zajedno s ostalim roditeljima i financira ova druženja.
Tako u posljednje vrijeme, na poticaj roditelja i bližnjih, Ivana razmišlja o osnivanju udruge kako bi se mogli javiti na neke natječaje i ostvariti sredstva za svoja druženja.
– Pitaju me zašto to radim i odakle dolaze ideje. Formalnog, pedagoškog obrazovanja nemam, ali ljubav prema djeci i radost koju mi pružaju kada sam s njima, nemjerljiva je. Ne bih to nazvala hobijem, mislim da bi ih tako uvrijedila. Ja se jednostavno osjećam, njihovom, a oni mojima. Možda, upravo zbog toga i nisam napravila iskorak u smislu da nas formaliziram u neku udrugu, jer kao, što će nam taj papir. No, u novije vrijeme, na poticaj roditelja djece, a i meni bliskih ljudi, intenzivnije razmišljam o tome – objašnjava nam.
U posljednje dvije godine, situacija s pandemijom ograničila je njihove susrete, ali pomalo se vraćaju na staro. Ideja im, doznajemo, zasigurno ne fali te su nova druženja na pomolu. Osobito ističu da su svi dobrodošli, bez obzira na godine i adresu, tako da sve možete provjeriti na sljedećem susretu.
(www.icv.hr, žđl, Foto: privatni arhiv)