Eksplantacijski tim virovitičke Opće bolnice, specijalisti dr. Ivan Ganjto, dr. Duško Šoštarić i
dr. Damir Lovčanin, uz medicinsko osoblje, zahvaljujući obitelji pacijenata i kolegama iz KBC-a Zagreb i KB-a Merkur, nedavno je izveo dva iznimno važna zahvata. U samo jednom danu od dva su pacijenta eksplantirali ukupno sedam organa: srce, bubrege i jetre.
Za sedam pacijenata to je postala nova prilika za život, a obiteljima donora nada da njihovi članovi obitelji „nastavljaju živjeti dalje u drugim ljudima“.
Iako se na godišnjoj razini u Općoj bolnici izvedu u prosjeku tri eksplantacije, dvije u samo jednom danu, uz činjenicu da je eksplantirano i samo srce, treba gledati kao poseban uspjeh ne samo za virovitičku bolnicu, već i cijelu Hrvatsku.
Jer, kod eksplantacije i transplantacije organa, često je riječ o utrci s vremenom i nizu šansi s kojima, a ponekad i protiv kojih se moraju boriti liječnici i medicinsko osoblje zaduženo za ove teške, komplicirane, a opet neprocjenjivo važne zahvate.
Hrvatska je inače poznata kao zemlja donora: među prvima smo u svijetu po broju doniranih organa na milijun stanovnika. U donorskoj mreži uključen je niz medicinskih profesionalaca koji su dežurni 24 sata dnevno, 365 dana na godinu i koji surađuju s kolegama u brojnim drugim zemaljama uključenima u Eurotransplant.
To znači da će organ iz virovitičke Opće bolnice spasiti život ne samo djetetu ili odrasloj osobi u Hrvatskoj, nego nekome i u Belgiji, Njemačkoj, Luksemburgu, Nizozemskoj, Mađarskoj, Austriji ili Sloveniji.
Dr. Ivan Ganjto, specijalist, voditelj JIL-a u virovitičkoj bolnici i voditelj eksplantacijskog tima kaže kako je u posljednjem slučaju zaista bila riječ o neobičnoj podudarnosti. U istoj noći zaprimili su dva pacijenta u gotovo identičnom, a jako teškom stanju.
UTRKA S VREMENOM
-Zbog moždanog udara, odnosno hemoragijskog inzulta zaprimili smo pacijente u
istoj noći. Situacija je izgledala loše. Bili su u komi, vitalne funkcije su im jako oscilirale.
Prvi nalazi upućivali su na jako lošu prognozu, zbog težine i opsega ozljede. Kako je vrijeme prolazilo, slijedećih dana, pacijenti su bili sve nestabilniji i kritičniji, sa otkazivanjem pojedinih moždanih funkcija. Ono što je doista bilo iznenađujuće je da su oba pacijenta isti dan ostala bez ključnih moždanih refleksa, koji su bitni za dokazivanje moždane smrti, koja se dokazuje kliničkim testovima, a potvrđuje jednim od ponuđenih parakliničkih testova.
U našoj ustanovi je to CT angiografija mozga – ističe dr. Ganjto koji kaže kako su nakon proglašene moždane smrti, liječnici kontaktirali rodbinu pacijenata, vezano uz moguće doniranje organa.
– U dosadašnjim situacijama imali smo uglavnom pacijente starije od 60 godina koji su postali donori i tada smo najčešće eksplantirali jetru i bubrege. U ovom slučaju, imali smo mlađeg pacijenta, kod kojeg smo uz jetru i bubrege mogli iskoristiti i zdravo srce za donaciju, pa smo u vrlo kratkom roku kontaktirali rodbinu za tu mogućnost. Hvala rodbini što se odmah odazvala i pristala na donaciju organa. Pružili su šansu za novi život gotovo sedam ljudi – ističe dr. Ganjto.
Nakon pristanka obitelji, uslijedila je doslovno utrka s vremenom: srce se mora transplantirati u roku od 4 do 6 sati nakon eksplantacije, a to znači da i pacijent koji
će ga primiti za to vrijeme mora biti pripremljen i čekati doslovno zahvat „na stolu“.
Kod jetre transplantacija bi se trebala provesti u roku od 12 sati, a za bubrege do 36 sati. Osim toga, stanje donora može se pogoršati zbog niza rizičnih faktora na koje je ponekad nemoguće utjecati, pa je svaka sekunda organizacije važna.
UHODANI TIMOVI
Zato uhodani tim virovitičke Opće bolnice nije čekao. Dr. Ganjto Ivan odmah je kontaktirao nacionalnog transplantacijskog koordinatora koji je sa drugim koordinacijskim timovima iz drugih bolnica pokrenuo daljnju proceduru: od provjere donora, suradnje sa Eurotransplantom, provjere sve potrebne dokumentacije, te najvažnije dogovor o tome koji će tim u koliko sati doći radi eksplantacije organa.
U međuvremenu bilo je potrebno osigurati hitni transport uzoraka tkiva oba donora u Zagreb radi određivanja serologije i tipizacije tkiva, koja je neophodna za određivanje podudarnosti između donora i primatelja.
U samo jednom danu dva tima, iz KBC-a Zagreb i KB-a Merkur, u razmaku od desetak sati, pristigli su kako bi s virovitičkim kolegama izvadili i osigurali organe za transport i transplantaciju pacijentima koji ih čekaju. Kada je u pitanju organ kao što je srce ili pluća, onda se transport od mjesta eksplantacije do primatelja obično organizira pod policijskom pratnjom, kako bi se izbjeglo bilo kakvo kašnjenje. Nekada je to i helikopterskim prijevozom.
-Dobra organizacija i timski rad u ovom su poslu sve. U sustav doniranja organa uključeno je jako puno ljudi i ne postoji mogućnost da se netko tko je dežuran ne javi na telefon. Dogovor je najvažniji, kao i procedura koja se mora ispoštovati jer o njoj doslovno ovise životi. Ako mogu reći, s obzirom na posloženost i rezultate, sustav donorstva je najbolje organizirani sustav u Hrvatskoj. Svima drugima može poslužiti samo kao primjer – ističe dr. Lovčanin, specijalist i član virovitičkog eksplantacijskog tima.
Slaže se i dr. Duško Šoštarić, koji kaže kako su situacije poput ovih zahtjevne, ali i posebne jer su zbog svog ishoda – nove šanse za bolji život pacijentu koji prima organ, vrijedne svake žrtve.
-Osoba koja je vezana uz aparat za dijalizu ili medicinski uređaj koji mu pomaže pri radu srca s transplantacijom prima priliku za novi život, za spas. Situacije poput ove su jako zahtjevne. Organizacija mora biti savršena, svaki detalj mora biti pokriven, a puno je i papirologije koja prati jedan ovakav zahvat. Tu je i hladni pogon bolnice koji ne smije trpiti, kad je zahvat poput ovog u tijeku, pa je timski rad smisao svega. U medicini nema prilike za vukove samotnjake, svi ovisimo jedni o drugima i svaki spašen život uspjeh je za sve uključene u proces – kaže dr. Šoštarić.
SVE JAČA SVIJEST O DONORSTVU
Podatci Eurotransplanta govore kako je početkom ove godine na središnjoj listi čekanja na neki od organa bilo 14 000 pacijenata, dok je u Hrvatskoj njih 322. Prošle godine transplantiran je 281 organ od preminulih donora u Hrvatskoj.
Dr. Ganjto kaže kako se iz godine u godinu povećava svijest ljudi o važnosti donorstva, podjećajući da je i sv. Papa Ivan Pavao II. nedvosmisleno rekao “da je grijeh zakopati ono što može spasiti drugoga”, te ovim riječima podržao donorstvo kao čisti čin sebedarja i žrtve koja drugome spašava život.
-Budući je Hrvatska poznata kao zemlja u kojoj velik broj ljudi ispovijeda i prakticira vjeru, ova poruka sv. Pape Ivana Pavla II. ohrabrila je mnoge ljude da se odluče za ovaj čin darivanja.Tako je i u društvu sve više počela rasti svijest o donorstvu kao o nečem bliskom i pozitivnom, pa su se obitelji pacijenata, koje su ranije možda imale dvojbe, sada hrabrije i lakše odlučile na ovaj human čin- zaključuje dr. Ganjto koji ovim putem zahvalu upućuje svim kolegama medicinarima uključenima u ovaj savršen proces u kojem i timovi i bolnice rade kao jedno u najvažnijem – utrci za spas života.
Ravnatelj bolnice Dinko Blažević kaže kako je eksplantacija nešto na što svaka bolnica u Hrvatskoj danas može biti ponosna. – Jako smo ponosni na naš tim koji je u ovako kratkom roku od praktično nekoliko sati, uz suradnju obitelji donora i timova iz KBC Zagreb i KB Merkur eksplantirao čak sedam organa s dva donora i tako spasio živote sedam pacijenata.
U ovakvim situacijama, najvažnija je dobra komunikacija s obitelji, ali i brza organizacija svih aktivnosti potrebnih za zahvat. Zato ovim putem zahvaljujem obiteljima donora, ali i našem timu na dobroj organizaciji. Potrebno je nastaviti razvijati svijest među ljudima o važnosti doniranja organa; s jedne strane donor spašava život drugog pacijenta, a njegova obitelj, unatoč tome što je suočena s gubitkom voljene osobe, ipak dobiva novu nadu i određenu utjehu koja proizlazi iz ovog nadasve humanog čina – smatra ravnatelj Dinko Blažević.
(www.icv.hr, mlo, foto: M. Rođak, privatni arhiv, Ilustracija: Unsplash)