Crkva je molitvom i obredom pepeljenja danas, na Čistu srijedu ili Pepelnicu počela milosno vrijeme Korizme, priprave za najveći kršćanski blagdan Uskrs. Posipanjem pepela po glavi od strane svećenika i riječima „Obrati se i vjeruj Evanđelju“ vjernici počinju hod u postu, molitvi i dobrim djelima, na koje su pozvani kroz ovih četrdeset dana.
Ove godine, Pepelnicu vjernici u srcu nose s posebnim nakanama – postom i molitvom za Ukrajinu. Pod svetim misama u Požeškoj biskupiji tako se skupljaju dobrovoljni prilozi za ovu ratom ranjenu zemlju te prinose molitve za sve zahvaćene sukobom, okončanje rata i mir u cijelom svijetu.
U konkretnoj i nadahnutoj propovjedi fra Marino Kuzminski iz župe sv. Roka u Virovitici vjernike je podsjetio na tri poziva u korizmi, s osobitim naglaskom na korizmeni post. Ponudio je drugačiju viziju „onoga čega se valja odreći“, da taj potez, naglasio je, ne bude kozmetički koristan, već duhovno plodonosan.
U redu je odreći se čokolade, cigareta, kave, odnosno poroka kojih smo svjesni, ali ako ostanemo samo na tome, vjernik upada u zamku, upozorio je, „u ulaganje u to da na plaži budemo fit za ljeto, a u biti je važni da nam fit bude – srce“!
-Sveto pismo danas nam je reklo: razderite srca, a ne haljine svoje! U treningu pokore važno da nam srce bude fit, odnosno da imamo suosjećanja, empatije prema drugome. Da bi to postigli, moramo gledati duhovniju stranu.
“TRENIRATI SRCE”
Zato je u korizmi korisno postiti prije svega od onoga što je temeljni ljudski grijeh, a to je oholost. U današnje vrijeme smo strašno okrenuti prema sebi i samo mislimo na sebe. Sad je vrijeme da kažemo: ne. Ovih 40 dana koji su mi poklonjeni neću biti ohol, gledat ću i druge oko sebe kao što ih i Bog gleda i Bog ih ljubi, kao što ljubi i mene.
Dakle odrecimo se oholosti, škrtosti, lijenosti, bludnosti, svega onoga što su temeljni ljudski grijesi. Kada bi se tu ‘tesali’ i kad bismo postili na tim područjima, da smo to počeli prije desetak, dvadesetak godina možda ne bi danas sveukupno svijet bio u ovakvoj situaciji u kakvoj je sad – rekao je fra Marino.
Drugi poziv vjernicima u korizmi odnosio se na borbu za pravednost, ali ne onu po mjerilima ljudi, već Boga, kaže.
– Mi svi volimo biti pravedni pred drugima, odnosno pokazati se možda kada je nama šteta učinjena da patimo, da je nepravda nad nama učinjena. To je ono što Sveto pismo danas kaže: ‘razdiremo haljine svoje’. Mi se često pokazujemo žrtvom pred drugima. Ali ni to nije smisao.
“Razderi srce” znači prihvati nekad i nepravdu, pa i malo i pretrpiti, ako će to drugome pomoći. Koliko je Isus, usporedbi s time što mi trpimo, pretrpio? One koji su mu bili do jučer blizu, izdali ga, dok na križu umire gleda ih i još uvijek ima snage reći ‘Oče, oprosti im jer ne znaju što čine’.
Kada bismo mi u našim svakodnevicama na taj način gledali na pravednost, da ponekad i pretrpimo, da naš ego trpi za nešto dobro, bilo bi nam možda i malo lakše i bolje. Okrenuti se potrebi drugoga, to je smisao – ističe fra Marino.
„MOLI TAKAV KAKAV JESI“
Budući da je molitva također poziv u korizmi, i o njoj je bilo riječi u propovjedi na Čistu srijedu (Pepelnicu). U ovo vrijeme straha, zbunjenosti, neizvjesnosti, ali i instant rješenja koje nudi suvremena tehnologija svi smo skloni misliti kako će se i uniformiranim molitvama „sve posložiti“ na svoje.
No Božja je stvarnost drugačija, objašnjava fra Marino. Molitva nije čarolija ni formula koju valja izgovoriti, a misu, ispovijed i euharistiju „obaviti“, pa će svi problemi nestati. Molitva je razgovor s Bogom, a on se ostvaruje isključivo u iskrenom odnosu, a ne recitiranju, kaže fra Marino.
-Boga se susreće na misi, ispovijedi, u euharistiji, u osobnim molitvama kod kuće, ali samo ako smo otvorena srca. Tu nema glume, Bog nas najbolje poznaje. Ne moramo dolaziti „spremni“ s naučenim molitvama, kažem svoje i gotovo. Ne!
Dođimo pred Boga ove korizme takvi kakvi jesmo – i ljuti, i tužni, i uplašeni, nema potrebe za glumom. Samo ako pred Njega dođem takav kakav jesam, može se dogoditi to čudo koje očekujem, ta promjena na bolje, mir, sigurnost, povjerenje.
Trebamo živjeti takav odnos, prije svega svojim srcem i svojim bićem moliti da bi onda molitva činila i stvarna čuda u ovom svijetu. Uz Božju pomoć idemo hrabro naprijed, s povjerenjem u Njegovu ljubav i Njegovu žrtvu – poručio je fra Marino. (www.icv.hr, mlo)
