Svi znamo onu staru dobru mudrost našeg vrlog pjesnika A.B. Šimića koji je u svojoj pjesmi “Pjesnici” napomenuo “Pjesnici su čuđenje u svijetu”. Općenito gledano, ljudima je dosta toga čudno, osim nogometa naravno, ali na primjer rekreativni i sportski ribolovci spremni su se zakleti da je ribolov ne samo najnormalnija stvar u životu nego i sušta potreba. Ne toliko radi same ribe kao eventualnog dodatka jelovniku, nego zbog sporta, nadmetanja s ovim cijenjenim vodenim stvorom, koji se nakon ulova u većini slučajeva pušta nazad u vodu odakle je i došao. Osim toga tu je i relaksacija, opuštanje, boravak u prirodi i udaljenost od svakodnevne gužve i vreve, od problema poput korone ili Putina…

I zato se ribolovci s razlogom pitaju zašto su oni “čuđenje u svijetu” i zašto svi misle da su oni samo jadni čovječuljci koji bulje u vodu i čekaju da im se riba okači za udicu. Vi koji tako mislite razuvjerit će te se već nakon nekoliko boravaka u našoj prelijepoj prirodi uz vodu, druželjubive ribolovce sa svojom logistikom, kobasicama i slaninom koja se prži na improviziranom ražnju, a sve to uz gutljaj soka, čaja ili pak domaće “brlje”, reskog gemišta ili najtaman hladnog piva.

Da bi sve to bilo moguće i dobro organizirano, postoje ribolovne udruge, društva i klubovi u cijeloj Hrvatskoj, pa tako i u našoj ravnoj Slavoniji koja obiluje rijekama, jezerima, ribbnjacima i potocima. Na žalost vodenih površina ima manje nego prije, a samim tim i ribe, no još uvijek ima dovoljno za sve one koji se odluče baviti ovom lijepom i nadasve zdravom aktivnošću.

Tim povodom put nas je odveo u Đurđenovac u Osječko-baranjskoj županiji, preciznije na Đurđenovačke ribnjake koji se nalaze svega nekoliko kilometara od centra mjesta i koji su na raspolaganju tamošnjem Športsko ribolovnom društvu Đurđenovac, na čelu sa novoizabranim predsjednikom društva i iskusnim ribolovcem Ivanom Dekovićem.

Osim Ivana bili su tamo i njegova “braća po oružju”, Josip, Vladimir, Željko, Frenki i Ivanov nećak, mali Marko koji je tog dana imao najbolji uspjeh u ribolovu. Ima svega osam godina, a lovi vrlo zahtjevnom feeder tehnikom ribolova, odnosno montiranom hranilicom bačenom na dno, a rezultat njegovog znanja i upornosti bile su lijepe deverike i mnogobrojni patuljasti somići.

– Ribolov mi je najdraži i često na vodu dolazim sa svojim ujakom Ivanom. Uvijek nešto upecam a i volim biti vani na zraku – rekao nam je osmogodišnji Marko koji je bio pod budnim okom svojih starijih kolega, oldtimera Vladimira i Željka.

– Nas dvojica danas nismo zajedno ulovili koliko je on sam. Neće nas riba izgleda, a još je i rano. Tek je veljača, promjenjivo vrijeme i riba još nije pravo aktivna. No nema veze dok smo god svi na okupu, jer ima nas puno i raznih profila, radnika, pravnika, doktora, sportaša, učitelja i mesara – kroz smijeh je rekao Željko koji je inače i natjecatelj u šaranskom ribolovu i član Carp kluba Đurđenovac čiji su članovi prošle godine bili ekipno najbolji na natjecanju u lovu šarana i amura na Šaranskom kupu godine održanom na 4. virovitičkom ribnjaku.

– Volimo ići na Virovitičke ribnjake. Jako su lijepi i može se uloviti dosta ribe. Osim toga, već se godinama tamo družimo sa ribolovcima iz raznih županija i svi smo od tad dobri prijatelji, što je posebno važno – zaključio je Željko.

Predsjednik društva Ivan Deković ovu funkciju obavlja tek dvadesetak dana s obzirom da je Izborna skupština društva održana 6. veljače ove godine, ali dugo je godina bio u Upravnom odboru društva tako da odlično poznaje problematiku i ljude s kojima dijeli ribolovne terene.

– Imam 40 godina i u šali znam reći da se toliko dugo i bavim ribolovom, što nije baš tako daleko od istine jer na vodi sam od malih nogu kao i većina mojih kolega. Ima nas oko 180, a naše ribičko društvo, odnosno ŠRD Đurđenovac pripada Zajednici športskih ribolovnih udruga Donji Miholjac. Kao i mnogim društvima i nama je prioritet uređenje ribnjaka. Radi se o velikom kompleksu na kojem bi u konačnici trebalo biti pet ribnjaka jer trenutno lovimo na dva. Naravno tu treba puno rada i financijskih sredstava, jer sada ta površina bez vode više naliči na šikaru. No na dobrom smo putu. I mi i Općina Đurđenovac s kojom uspješno surađujemo ima najbolje namjere, ali vlasnik ribnjaka, kao i drugih javnih vodenih površina u Hrvatskoj je tvrtka “Hrvatske vode”, pa sve ovisi o njima. Inače ovaj je dio Đurđenovca bio nekad središnji rekreacioni centar mjesta sa šetnicama, bazenom, vodenim površinama i drugim… Nadamo se da će jednog dana sve to ponovo staviti u funkciju – rekao nam je Ivan te nas proveo terenom uz trenutno najveću površinu, 2. ribnjak koji, iako je dosta plitak, u sebi ima dosta primjeraka velikog šarana i amura, soma, smuđa i štuke, ali i bijele ribe, uglavnom deverike i patuljastog somića ili cvergla, kako ga tamo zovu.

– Na ovom ribnjaku vrijedi pravilo “ulovi i pusti”, naravno kada je riječ o plemenitoj ribi. Na ribnjaku iza nas smije se odnijeti kući jedna plemenita riba, osim amura koji je poznata riba-čistač. Naši ribolovci i mladi i stari imaju za to izgrađenu svijest i nemamo problema oko toga. Ponosni smo na naše ribolovce i na one natjecatelje i na rekreativce, a posebno nam je drago što u svojim redovima imamo puno kadeta, odnosno najmlađih ribolovaca, tako da nam se raspon kreće od 8 do 80 godina starosti – dodaje Ivan.

I sami smo se uvjerili u savjesnost đurđenovačkih ribiča jer su voda i teren oko nje je besprijekorno uređeni i čisti. Prilaz vodi, parkiralište kod postojeće ribičke kuće, nadstrešnice uz vodu…

– Očekujemo nastavak plana daljnjeg uređenja ribnjaka i ribolovnog doma. Najavljen je i moguć povratak udruge u natjecanje u Mini ligi Zajednice, ekipom seniora. Sve će biti, samo polako. Mi ribolovci smo navikli na strpljivost, a u međuvremenu ćemo uživati u onome što imamo – rekao nam je ovaj simpatičan čovjek, predsjednik ŠRD Đurđenovac Ivan Deković koji nam je na rastanku obećao skoro ribičko drženje na koje je naravno pozvana i ekipa ICV-a. 

(www.icv.hr, bs; foto: B. Sokele)