Pandemija koronavirusa unijela je mnoge promjene u naše živote, a samim time i neizvjesnost, promjenu svakodnevne rutine, strah za egzistenciju i socijalnu izolaciju. Svakodnevno se brinemo za svoje zdravlje, duljinu trajanja pandemije i na kraju kakva će nam biti budućnost. Preopterećenost informacijama, razne glasine i dezinformacije mogu nas dovesti do osjećaja gubitka kontrole u kojem ne znamo što nam je činiti.

Važno je imati na umu da su povremena uznemirenost, osjećaj nesigurnosti, ljutnja i zbunjenost normalne ljudske reakcije kad slušamo vijesti i razmišljamo o opasnostima koje se povezuju s koronavirusom. Strah do određene razine ima zaštitnu ulogu, pomaže nam da budemo oprezniji i štitimo svoje zdravlje. Ako se možemo nositi s tim emocijama, kontrolirati strah i uredno funkcionirati, radi se o normalnoj reakciji na nenormalne uvjete života. No, kada to postaje problem, kada potražiti stručnu pomoć, obratiti se stručnjacima. 

Odgovor na to pitanje, dala nam je Jasna Per Kožnjak, psihologinja, predsjednica Društva psihologa VPŽ te ujedno voditeljica Psihološkog centra Putokaz u Virovitici, agencije za psihodijagnostiku, savjetovanje, prevencijske, terapeutske i srodne poslove.

Povod ovom razgovoru ujedno je bio i prošlog tjedna održan 15. tjedan psihologije u Virovitičko-podravskoj županiji koji organizira Hrvatsko psihološko društvo, a već punih 15 godina u njemu sudjeluje i Društvo psihologa VPŽ s ciljem prikaza  širokih i različitih mogućnosti s pomoću kojih psiholozi mogu doprinijeti poboljšanju kvalitete življenja pojedinca i zajednice. Posebice jer je moto ovogodišnjeg Tjedna psihologije bio „Čuvajmo mentalno zdravlje“.

ŠTO JE MENTALNO ZDRAVLJE?

Pandemija koronavirusa vjerojatno će, upozoravaju iz Svjetske zdravstvene organizacije, dugoročno utjecati na mentalno zdravlje ljudi diljem svijeta. A što pojam mentalno zdravlje podrazumijeva, pojasnila je naša sugovornica, psihologinja Jasna Per Kožnjak.

– Fizičko zdravlje predstavlja stanje potpunog, optimalnog tjelesnog, psihološkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti, dok je mentalno zdravlje stanje dobrobiti u kojoj pojedinac ostvaruje svoje potencijale, uspješno rješava svoje poteškoće i može se uspješno nositi s uobičajenim životnim stresom, može raditi produktivno, plodonosno i sposoban je pridonositi zajednici. Osoba koja je dobrog mentalnog zdravlja zadovoljna je, pozitivna, sposobna zasnovati partnersku zajednicu, održavati prijateljstvo, prihvaćati druge, dobro se nositi sa životnim nedaćama i stresovima.

Kada je mentalno zdravlje čovjeka narušeno, tada govorimo o negativnom konceptu, a poteškoće koje ga obilježavaju su osjećaj bespomoćnosti, strah, tuga, povlačenje u sebe… Problemi mentalnog zdravlja uzrokuju disfunkciju u ponašanju pojedinca na biološkoj, psihološkoj, funkcionalnoj razini koja se odnosi na nesposobnost rada, ravnopravnog društvenog sudjelovanja zajednice, socijalna isključenost, slabljenje socijalnih veza, stigmatiziranost u društvu – istaknula je Jasna Per Kožnjak.

POSEBNO RANJIVE SKUPINE

Istraživanja su pokazala da se u doba pandemije koronavirusa mentalno zdravlje najviše pogoršalo kod onih osoba koje su već imale neke psihičke ili fizičke tegobe. Posebno su bile zahvaćene one skupine koje za ostvarenje svojih uloga i ravnoteže u trenutnoj životnoj fazi trebaju povezanost, druženje, podršku, ali i slobodu. O kojim se konkretno skupinama radi, tko pokazuje posebnu ranjivost?

– Radi se prije svega o mladima, osmašima i maturantima koji nastavljaju školovanje u nekoj drugoj instituciji ili možda čak i sredini, djeci kojoj su bile oduzete mogućnosti izvannastavnih aktivnosti, kao i mladima koji završavaju svoje obrazovanje i tijekom pandemije se prvi put susreću s tržištem rada. Tu su i starije osobe koje su bile zahvaćene uvjetima fizičke izolacije, što je ponekad izazvalo i one društvene. U posebnu ranjivu skupinu spadaju i roditelji male djece, predškolaca i osnovnoškolaca koji su zbog izolacija provodili mnogo vremena u zatvorenom prostoru, pokušavajući žonglirati između poslovnih i privatnih obaveza te roditeljskih uloga, zbog čega još teže nego prije odvajaju vrijeme za sebe i preispituju svoje roditeljske uloge – kaže psihologinja Jasna Per Kožnjak.

U kojoj mjeri je naše mentalno zdravlje ugroženo posljednje dvije godine otkako su nam se životne navike potpuno promijenile?

– U početku pandemije bili smo u stanju šoka, nevjerice i oslanjali smo se na poruke Stožera, vladajućih, poštivali smo epidemiološke mjere. Nismo razumjeli mnogo toga pa smo sve kapacitete usmjeravali na to da ostanemo fizički zdravi i nezaraženi. Pratili smo što čine drugi i raznim kreativnim, virtualnim ili nekim drugim načinima pokušavali se povezati s drugima. No, na duge staze to se ponašanje koje je usmjereno samo na fizičko preživljavanje, a pritom su zanemarene sve ostale psihološke potrebe, pokazalo nedjelotvornim. Zanemarili smo sve ono što smo činili za sebe prije pandemije, stvorili smo nezdrave životne navike. Sve se svelo na redovito praćenje broja zaraženih i umrlih od koronavirusa te posljedično uvedenih obaveznih mjera socijalnog distanciranja i masovnih karantena, ali i ekonomske krize kojom je sve to zajedno rezultiralo. Negativne posljedice na mentalno zdravlje društva nastale su i zbog lake dostupnosti različitih (točnih i netočnih) informacija o toj temi na gotovo svim internetskim društvenim i medijskim platformama. Kao posljedica toga, pojavilo se i širenje panike, ali i stvaranja lažnih uvjerenja te brojnih teorija zavjera…. Sve to bilo je na neki način okidač za razne psihološke poremećaje – kaže naša sugovornica.

KADA POTRAŽITI POMOĆ STRUČNJAKA?

Prema mnogim stručnjacima nekontrolirano širenje dezinformacija putem društvenih mreža predstavlja javnozdravstvenu prijetnju na globalnoj razini. Takva se pojava naziva „infodemija“, izraz nastao spajanjem riječi „informacija“ i „epidemija“, a odnosi se na brzo i dalekosežno širenje velike količine najčešće netočnih informacija o nekoj aktualnoj problematici. Takva psihosocijalna problematika na dugoročno može donijeti više štetnih posljedica po ljudsko zdravlje nego sam virus.

– To je zaista uzelo maha i pojedinci su se doslovno okrenuli od svog osobnog života, uobičajenih životnih navika, od svakodnevnih aktivnosti važnih za njihov život i podlegli infodemiji. Zabrinutost i tjeskoba zbog koronavirusa i njegovog utjecaja stoga su postali najčešće izvor velikog stresa za većinu ljudi. U svemu tome zaboravili smo da smo mi ti koji odlučujemo o svom životu, kojim ćemo se aktivnostima baviti u slobodno vrijeme, koliko i kako ćemo raditi… Normalno je osjetiti stres, tjeskobu, strah, tugu i usamljenost, no važno je pritom naučiti na koji način si možemo samostalno pomoći kako bismo se mogli nositi sa svakodnevicom koja je pred nama, adekvatno se nositi s ovom pandemijom i njezinim utjecajem na naš cjelokupni život. Međutim, poremećaji mentalnog zdravlja, uključujući anksioznost i depresiju, mogu se pogoršati. Ukoliko ti znakovi ili simptomi potraju dulje vrijeme i ukoliko počinju osobi stvarati probleme u normalnom funkcioniranju, vrijeme je da se potraži pomoć stručnjaka.

Iz svog osobnog iskustva i rada kao psiholog mogu primijetiti da su ljudi u cijeloj ovoj situaciji odlučili napraviti taj veliki korak za sebe i potražiti stručnu pomoć, stručnjake mentalnog zdravlja. Na savjetovanje nam tako dolaze osobe zbog raznoraznih poteškoća i situacija u kojima su se našli, dolaze nam i roditelji kojima je potreban savjet vezan uz odgoj i ponašanje djece, mladi koji su na prekretnici života, nemaju dovoljno samopouzdanja i osjećaju veliki društveni pritisak, ljudi koji su izgubili drage osobe i u fazi su žalovanja – kaže Jasna Per Kožnjak.
I liječnici i farmaceuti primijetili su da se u posljednje vrijeme povećala upotreba antidepresiva i sredstava za smirenje. Kakva su vaša iskustva?

– Da, to je točno. Porasla je uporaba antidepresiva i sredstava za smirenje. Brojne osobe doživljavale su to kao sredstvo prve pomoći koje će im olakšati funkcioniranje. No, gledajući dugoročno uzimanje lijekova bez adekvatnog savjetovanja i psihoterapije sigurno ne donosi dobrobit. Svojim  klijentima s kojima radim uvijek preporučujem da se prije posavjetuju s liječnikom opće medicine, psihijatrom te da nikako lijekove ne uzimaju samoinicijativno – napomenula je psihologinja.

SAVJETOVANJE UŽIVO, ALI I ONLINE

Iako živimo u modernom društvu, odlazak psihologu ili psihijatru još uvijek je tabu tema. Što biste vi savjetovali osobama koje imaju nekih poteškoća s kojima se teško nose, koje trebaju stručnu pomoć, što mogu činiti za sebe kako bi se osjećali bolje u svom tijelu i umu?

– U čovjeku treba prije svega sazrjeti potreba da to što ga muči podijeli ne sa susjedom ili prijateljem koji može saslušati, ali ne i pomoći, već da potraži pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje. Kada se prođe ta prva faza, onda su ljudi skloni potražiti stručnjaka za mentalno zdravlje. Odlazak psihologu, bez obzira što je stigma još uvijek velika, nekako sve manje predstavlja tabu temu i na neki način pandemija je otvorila prostor da slobodno govorimo o svom mentalnom zdravlju. Nekada su samo oni najhrabriji govorili da imaju nekakve poteškoće. U današnje vrijeme zaista ima onih koji na toj intuitivnoj razini osjećaju da žele porazgovarati sa stručnjakom za mentalno zdravlje o svojim mislima, ponašanjima, osjećajima, naprosto o svom životu, te da preuzmu odgovornost i počnu mijenjati svoj život, navike, životnu perspektivu.

Rekla bih da je to privilegija profesije kojoj pripadam, da je to ljepota rada s klijentima koji kad odluče otvoriti vrata, da s određenim poštovanjem i odgovornošću prilazimo njihovim trenutnim poteškoćama – kaže Jasna Per Kožnjak.

Pandemija je promijenila mnogo toga u brojnim profesijama, pa tako i u ovoj. Donijela je, naime, novi oblik komunikacije terapeuta i klijenta pa je tako uz savjetovanje uživo uveden i rad online. Savjetovanja uživo i online, kako je istaknula Jasna Per Kožnjak, slična su u smislu načina razgovora i rada tijekom 45-60 minuta, ovisno o tome koliko savjetovanje traje.

– Savjetovanje je proces stvaranja odnosa između klijenta i terapeuta uz koji se jača osobna odgovornost za vođenje vlastitog života. Ono što klijenti tada osvijeste, istražuju i primjenjuju u svim drugim životnim okolnostima i uz druge ljude koji ih okružuju.

Pomoć je najbolje zatražiti od liječnika opće medicine koji će dalje odlučiti je li potreban pregled kod psihijatra ili razgovor s psihologom. Ako je u pitanju razgovor s psihologom, to ne moraju biti veliki problemi, mogu doći konzultirati se, porazgovarati o nekom trenutnom osjećaju besmislenosti, stresu, možda razvoju nekakvih ovisnosti, osjećaju nekakvih negativnih emocija, straha, ljutnje, nelagode ili nekim fizičkim smetnjama koje prerastaju u psihosomatske tegobe, glavobolja, bol u želucu, nesanica…

Dakle, ima raznih situacija i poteškoća o kojima se može progovoriti i zapravo ako razmišljamo o tome da vodimo jednu brigu o svom fizičkom zdravlju, da smo spremni otići i potražiti savjet liječnika, jednako tako bismo trebali voditi i brigu za mentalno zdravlje, iskoristi te potražiti savjet i pomoći, otkloniti tegobe.

Savjetovala bih, kao što i sama sebi govorim svakoga dana, da bismo ostali mentalno zdravi, važno je povezati se s drugim ljudima i njegovati bliske odnose, raditi na očuvanju zdravlja… Jer, kad već dođe do određenih poteškoća, znači da smo na neki način zatajili. Važno je raditi na očuvanju mentalnog ili fizičkog zdravlja, pokušati biti svjesni svojih misli, osjećaja i potreba, te biti u sadašnjem trenutku, voditi brigu o zdravoj ishrani, raditi na dobrim međuljudskim odnosima, povezati se s drugima (pozivi, poruke, internet). Ono što mi kao pojedinci možemo učiniti je raditi nešto što nas veseli, realizirati se kroz neke aktivnosti kao osobe, otkriti neke nove talente, učite nove stvari, biti tjelesno aktivni, okrenuti se svakodnevnim aktivnostima i uspostaviti ravnotežu da bismo mogli voditi zdrav život – naglasila je psihologinja Jasna Per Kožnjak.

(www.icv.hr, rtk)