Francuska ili ruska, s jabukama ili bez njih, sa šunkom ili bez majoneze – kako god ju zvali i u kojoj god kombinaciji ju jeli, ovo tradicionalno blagdansko jelo je objedovni favorit mnogima i nezaobilazni element blagdanskog ručka, kako božićnog, tako i novogodišnjeg.
Iako je svake godine sastavni i dobro poznati dio prosinačkog jelovnika, donosimo vam i nešto manje poznate činjenice i zanimljivu povijest ovog jela koje, voljeli ga ili mrzili, je neizostavan dio blagdanske trpeze.
- Osmislio ju je tajnoviti Rus
Rus belgijskih i francuskih korijena Lucien Olivier, glavni kuhar i vlasnik moskovskog restorana „Hermitage“, ranih 1860-ih godina osmislio je recept za „Olivier salatu“, jelo koje mi danas znamo kao „francuska salata“. Kako bi osigurao originalnost recepta i zaštitio ga od krađe, Olivier ga nikada nije zapisao te je u kuhinji svog restorana imao posebnu prostoriju u kojoj je radio salatu u koju nitko osim njega nije imao pristup.
S obzirom da recept namjerno nikada nije stavio na papir, Olivierovom smrti 1883. godine tajni sastojci originalnog recepta zauvijek su ostali tajna.
- Nesvakidašnji luksuzni sastojci
Popis sastojaka za koje se sa sigurnošću zna da su bili dio „Olivier salate“ su dimljena patka, teleći jezik, komadići jastoga, kavijar, zelena salata, kiseli krastavci, kapari, sojina zrna i tvrdo kuhana jaja. Preljev za salatu se sastojao od senfa, maslinovog ulja i francuskog vinskog octa.
Zbog svojih bogatih sastojaka i okusa, salata je postala toliko popularna da je sam car Aleksandar II. došao u Hermitage degustirati ju.
- Krađom do slave
Iako se Olivier svojski trudio sačuvati svoj recept samo za sebe, „zahvaljujući“ kratkom trenutku nepažnje (odnosno odlasku iz svoje privatne kuhinje) pomoćni kuhar Ivan Ivanov iskoristio je priliku te ušao u prostoriju u kojoj se pripremala poznata salata. Nakon što je proučio sastojke, dao je otkaz u restoranu „Hermitage“ i zaposlio se u restoranu „Moskva“ u kojem je pokušao rekreirati recept svog bivšeg šefa.
Iako je sadržavala sve sastojke koje je Ivanov vidio, salata koju je nazvao „stolichny“ okusno ipak nije odgovarala onoj Oliviera zbog nepotpunog preljeva. Usprkos tomu, Ivanov je prodao ponešto promijenjeni recept brojnim izdavačkim kućama. Recept za salatu je prvi puta izašao 31. ožujka 1894. godine u ruskom časopisu „Naša hrana“.
- Dio jelovnika cijelog svijeta
Verzija francuske salate koju mi danas poznajemo i rado jedemo je, što se sastojaka tiče, sličnija verziji Ivana Ivanova nego originalnom receptu Luciena Oliviera. Kuhani krumpir, kiseli krastavci, mrkva, grašak, jaja (sa ili bez mesnih proizvoda kao što su kuhana piletina ili šunka) s preljevom na bazi majoneze sastojci su koji su većini nepca ugodniji nego oni „luksuzne“ varijante ovog poznatog jela. U vrijeme Sovjetskog Saveza, ova salata postala je klasično jelo koje se nalazi na stolu povodom dočeka Nove godine.
Razne verzije „Olivier salate“, „stolichnyja“ ili „francuske salate“ postoje i u ostalim državama diljem svijeta. Dok se u Rumunjskoj ovo jelo zove „goveđa salata“ i smatra se tradicionalnim, poljska verzija ovog blagdanskog jela je vegetarijanska. U Španjolskoj se zove „ensaladilla rusa“, odnosno mala ruska salata i poslužuje se kao predjelo u tapas barovima. Nešto istočnije, u Pakistanu i Indiji, u salatu stavljaju ananas i jabuke.
- Najveća dosad napravljena
U prosincu 2012. godine, u ruskom gradu Orenburgu, povodom 150. obljetnice nastanka „Olivier salate“, napravljena je najveća salata koja je težila 1841 kilogram.
(www.icv.hr, eat)
