Ako prošećete danas čačinačkim ulicama i započnete priču o djeci, svi će vam odmah ”na prvu” izreći ime Vlaste Perković (65). Ova gospođa je zapravo sinonim za čačinačku djecu, jer kroz njene ruke su prošle generacije djece ovoga kraja. Naime, Vlasta Perković je zapravo teta Vlasta, odgajateljica koja u čačinačkom vrtiću radi pune 44 godine i 1. siječnja ide u više nego zasluženu mirovinu. Za prve riječi o teti Vlasti pobrinula se ravnateljica čačinačkog vrtića Ana Krmpotić, o kojoj je u vrtiću također brinula teta Vlasta.

– U prvoj generaciji tete Vlaste u čačinačkom vrtiću bila je moja majka Nataša, a kada je došla u naše mjesto prvi joj je smještaj bio kod moje bake. I meni je bila teta u vrtiću, kao i mnogim čačinačkim generacijama, djeci koja su danas izrasla u odrasle ljude. Svima je njima ona dala lijepu riječ i bila velika podrška. Sigurna sam da je ona ponosna na sve nas i da smo svi na svoj način obilježili njen radni vijek. Ona je 44 godine provela u jednom prostoru, u samo četiri zida i puno govori kako o njoj danas svi pričaju s velikim poštovanjem i ljubavlju. Meni je zapravo nevjerojatno kako je ona sve što je učinila za sve nas, učinila u ta četiri zida i za to smo joj svi neizmjerno zahvalni – kaže Ana Krmpotić te dodaje jedan detalj koji puno govori o odgajateljici Vlasti kao osobi.

– Nikada neću zaboraviti trenutak klada smo teta Vlasta i ja po prvi puta ušle u ovaj novi vrtić. Bilo je 6 sati ujutro, otvorila sam vrata, ona je ušla i gotovo ostala bez zraka, bila je potpuno izvan sebe. Nije mogla vjerovati u što su ”pretvorila” njena četiri zida i što danas djeca Čačinaca imaju i toliko je bila sretna što je i to dočekala – zaključila je Krmpotić.

Teta Vlasta je rođena u mjestu Pavlovci na području općine Brestovac kod Požege, a djetinjstvo i mladost provela je u Višnjevcu kod Osijeka, odakle je došla u Čačince. Skromna kao i uvijek jedva je pristala na ovaj razgovor jer kaže kako su djeca ta kojoj pažnju treba posvetiti. Razgovor je počela prepoznatljivo, duboko iz srca.

– Volim se često prisjetiti kako sam došla u Čačince, bilo je to 3. prosinca 1977. godine i to nikada neću zabraviti jer to mi je kao drugi rođendan. Imala sam tada mogućnost zapošljavanja u Pazinu, ali sam čula da i u Čačincima traže odgajatelja i ovdje sam došla misleći kako sam u prolazu te da ću se brzo vratiti u Višnjevac i Osijek. Ali ovdje sam dočekala svoj 65. rođendan uz 44 godine rada i iskreno ne mogu biti sretnija – priča teta Vlasta te sa sjetom kaže kako joj nije bilo svejedno otići iz starog prostora vrtića, iz Osnovne škole.

– Moram priznati jako sam bila emotivna i bilo mi je teško, željela sam iz te sobe otići u mirovinu, ali sada kada sam vidjela ovaj prostor srce mi je još veće jer Čačinci i ova djeca to itekako zaslužuju. Ovo je fantastično i od srca se zahvaljujem svima koji su na bilo koji način pridonijeli da Čačinci dobiju ovaj prekrasan vrtić. Ja sam uživala u svom poslu sve godine, nisam imala posebnog nekog bolovanja hvala Bogu, proživjela sam svašta, Domovinski rat, bilo je teško, ali uspjela sam. Mnoge su generacije prošle kroz moj vrtić, mame, tate i djeca, a recimo u prvoj generaciji je bio Juraj Matešić čija kćer mi je danas u zadnjoj generaciji pred mirovinu, takve stvari su neprocjenjive – kaže teta Vlasta te tvrdi kako je posao odgajatelja najljepši posao na svijetu.

– Raditi s djecom je nešto prekrasno. Od prve do šeste godine ti si kao odgajatelj njihov idol, druga mama. Emocija koju oni nama pružaju je nešto predivno. Ja sada odlazim, ali moja djeca će meni uvijek biti u srcu. Puno je djece prošlo ”kroz moje ruke” i svatko od njih ostavio dubok trag u mom životu. Uvijek me pitaju što mogu poručiti odgajateljicama koje dolaze, ja uvijek volim reći svi smo prošli ispite, završili škole, ali u vrtiću su iznad svega djeca, njih jednostavno moraš voljeti i mi smo tu zbog njih, a ne oni zbog nas, djeca moraju uvijek biti na prvom mjestu. Djeca su mali anđeli, oni sve kuže i razumiju, znaju kada si bolestan, kada si loše raspoložen, sve osjete i moraš biti iznimno pažljiv, koncentriran i prije svega imati jako puno strpljenja – poručila je teta Vlasta i s osmijehom se vratila u svoju grupu mališana, odraditi svoje posljednje dane u čačinačkom vrtiću koji je i službeno, uz župana Igora Androvića, otvorila. Sigurni smo da će mnoge generacije Čačinaca i u ovim redcima prepoznati veličinu i dobrotu tete Vlaste, žene koja će uvijek ostati dobra duša čačinačkog vrtića.                                           

(www.icv.hr, vg; foto: V. Grgurić, arhiv)