U Mjesecu smo hrvatske knjige, tradicionalne i najveće manifestacije u Hrvatskoj posvećenoj knjizi, knjižarstvu i knjižničarstvu.

Od 15. listopada do 15. studenoga u mnogim hrvatskim knjižnicama, pa tako i u Gradskoj knjižnici Virovitica održavaju se brojni programi – izložbe, susreti s piscima, predavanja, radionice, kojima je cilj približiti knjigu krajnjem korisniku. Ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige održava se u okviru Godine čitanja, koja je proglašena na prijedlog Ministarstva kulture i medija s ciljem dodatne promocije knjige i čitanja. Naglasak ovogodišnje manifestacije stavljen je na hrvatske autore, odnosno hrvatsku knjigu pa tema glasi „Hrvatski autori u Godini čitanja“, a moto „Ajmo hrvati se s knjigom!“

Tim povodom mi smo u našem Kulturnom mozaiku ugostili jednog Virovitičanina, tvorca slikovnica za djecu. Ovoga puta nije bio u ozbiljnoj ulozi gradskog pročelnika na koju smo navikli na frekvencijama našeg radija već u ulozi maštovitog i kreativnog autora i prije svega jednog tate, Alena Bjelicu.

Većina ljudi kada čuje njegovo ime i prezime veže ga uz jedan ozbiljan posao u Gradskoj upravi, kao pročelnika Upravnog odjela za društvene djelatnosti grada Virovitice, no rijetki znaju da je on po struci profesor hrvatskog jezika i književnosti te povijesti, da jako voli knjige, čitanje, ali i pisanje.

Na pitanje kada se rodila ta ljubav prema knjigama, iz prve odgovara – odmalena.

– Knjiga je moja prva ljubav od djetinjstva, a kada sam postao tata, nastojao sam tu ljubav prenijeti i na svog sina Andriju. Čitajući s njim razne slikovnice i knjige, ali i gledajući razne televizijske programe za djecu, nekako mi se učinilo da imamo nedovoljno hrvatskih proizvoda, posebice zavičajnih, nešto iz čega djeca mogu naučiti čitati, ali i nove spoznaje o svijetu. Osim toga, ni sama tematika svega toga nije mi se baš sviđala. U razgovoru s prijateljem Denisom Špegeljem, s kojim radim na puno različitih projekata, došli smo na ideju da bismo mogli nešto takvo napraviti sami. Ideja se rodila točno 1. siječnja 2018. Budući da ne slavimo zajedno Nove godine jer Denis uvijek svira, družimo se poslijepodne pa smo tako i tog dana sjedili na kavi i započeli razvijati priču.

Osmislili smo tako scenarij za jednu epizodu lutkarsko-animirane serije na temu prijateljstvo. To je u početku zamišljeno kao Andrijin poklon za rođendan, ali na kraju je završilo kao serijal od 12 lutkarsko-igranih serija “BiBi – lutak pitalica” te kolekcije slikovnica koje su ujedno i bojanke – istaknuo je Alen Bjelica.

Već su u svibnju te godine snimili su prvi serijal od 12 lutkarsko-igranih televizijskih emisija te isto toliko slikovnica, ručno slikanih i crtanih, a svaki nastavak donosi originalnu priču i tekstove te pjesmicu. Projekt je dosta dugo trajao, oko dvije i pol godine, jer je bilo puno posla i nije bilo lako uskladiti sve obveze. Radili su vikendima, za vrijeme godišnjih odmora, a bilo je i neprospavanih noći kako bi slikovnice ugledale svjetlo dana u listopadu 2020. godine.

Osim idejnog začetnika i autora Alena Bjelice te Denisa Špegelja, inače člana popularnog glazbenog sastava Najbolji hrvatski tamburaši, u projektu su  sudjelovali mladi dramaturg Filip Jurjević i Nina Perušić iz Zadra koji su napravili konture sinopsisa i tekstove za slikovnice, a pojmove u njima osmislila je, ručno crtala i oslikavala. Anja Brabec, nastavnica likovne kulture u virovitičkoj osnovnoj školi. U animiranoj seriji glume Sara Lustig kao Bibi i Vjera Vidov kao Luna.

– Same slikovnice imaju sveukupno 232 stranice, a igrana serija ima 12 epizoda s ukupno 91 minutom materijala. Serijal se sastoji od 12 priča: “Prijateljstvo”, “Boje”, “Vozila”, “Životinje”, “Godišnja doba”, “Strahovi”, “Dom”, “Glazba”, “Knjige”, “Bajke”, “Brojevi” i “Nepotrebne stvari”. Projekt je započeo 2018. godine i stvarno je dugo trajao jer je bilo jako puno materijala i svakim novim materijalom je nastajala neka nova nadopuna – kaže Alen Bjelica.

A TKO JE BIBI – LUTAK PITALICA?

– Riječ je o veselom i znatiželjnom lutku kojeg sa svijetom i svakodnevnicom upoznaje vedra, pametna i zaigrana  djevojčica Luna, čija mama radi u knjižnici, a koja je Bibija ondje i upoznala. Budući da Bibi živi u slikovnici i ne poznaje vanjski, odnosno obični svijet i život, o njemu uči iz Luninih priča. Ponekad je zbunjen i zapanjen mnoštvom novih informacija koje saznaje o svijetu oko sebe, a često zna biti i uplašen stvarima koje vidi, čuje ili sazna pa se povlači i brani. Kroz serijal slikovnica koje su namijenjene djeci vrtićke dobi i onima u nižim razredima osnovnih škola dotiču se teme koje su djeci inače bliske, od prijateljstva, životinja, glazbe, vozila i drugih pitanja koja zajedno prolaze Bibi i Luna – otkriva nam Bjelica.  

A kakve su reakcije djece na Bibija?

– Djeca su naša kontrolna skupina, kako moj Andrija tako i njegovi prijatelji, koji su sudjelovali u svemu tome od početka i najbolji su kritičari, a njihove reakcije su odlične. Djeca su iskrena, nepatvorena i kažu što misle, tako da mi je njihovo mišljenje itekako važno, jer na kraju to je sve i zbog njih, ali tu su i njihovi roditelji koji su također zadovoljni. Interes djece nije na likovima koji iskaču, skaču, padaju s neba, već da nešto nauče o vanjskom svijetu i novim pojmovima. Također, cilj je da sami shvate i da kroz igrane serije i slikovnice, koje su ujedno i bojanke, sami sudjeluju u kreativnom radu. S obzirom da su slikovnice pisane velikim tiskanim slovima, u stihovima, rimovane su i vrlo kratke, djeca već u ranoj razvojnoj fazi, od 4 do 7 godine, mogu sami čitati, gledati slike, spoznavati nove pojmove, a isto tako i bojati – objašnjava autor A. Bjelica.

SVOJEVRSTAN VODIČ KROZ ODRASTANJE

Priče o BiBiju i Luni svojevrstan su vodič kroz odrastanje i stoga su odličan poklon za djecu. Slikovnice/bojanke o Bibiju i Luni možete nabaviti putem webshopa ili u knjižarama Školske knjige diljem Hrvatske, a u najavi je i novi serijal. Osim toga, kolekciju BiBi čine i kape, majice, šalice, puzzle i jo-jo, kao i CD te USB sa 17 originalnih pjesmica o BiBiju i Luni za koje su glazbu osmislili Alen Bjelica i Denis Špegelj koji ih i izvode, a pjevaju ih Virovitičanke Julija Tomljanović i Ana Filipović.

Djeca od najranije dobi reagiraju na glas, pogotovo svojih roditelja. Čak i dok dijete ne razumije sve, čitanjem se stvara osjećaj bliskosti između roditelja i djeteta, dijete se osjeća sigurno i osjeća da se roditelj posvećuje baš njemu. Iako je u prvoj godini slikovnica zapravo igračka koju dijete proučava i prelistava, kasnije će postati predmet koji će zavoljeti poput igračke.

Roditelji i odgojitelji uz pravi poticaj i zainteresiranost za čitanje djetetu, svojim modelom i izlaganjem djeteta slikovnicama kod kuće, u vrtiću, u knjižnicama uvelike utječu na razvoj ljubavi prema čitanju. Samo 15 minuta čitanja dnevno pomaže djetetovom cjelokupnom razvoju, stoga uživajte u čitanju/pričanju s vašim klincima i zapamtite: djeca koja čitaju, postaju ljudi koji misle.

(www.icv.hr, rtk)