U osječkom Kulturnom centru, danas (subota, 4. rujna 2021. godine) održan je simpozij „Hrvati u Vojvodini 30 godina poslije – suradnjom do očuvanja identiteta“ povodom 30. obljetnice postojanja Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata iz Zagreba, osnovane 1991. godine. Simpoziju je nazočio i zamjenik župana Osječko-baranjske županije Mato Lukić.
– Osječko-baranjska županija na sve načine nastoji pomoći Hrvatima u Vojvodini kojih je nažalost sve manje. U samo pola stoljeća broj Hrvata se smanjio za čak 70 posto, najvećim dijelom zbog protjerivanja tijekom 90-ih godina prošloga stoljeća. Svjesni smo i nejednakosti u pravima koja uživaju nacionalne manjine u Hrvatskoj u usporedbi s pravima Hrvata u Republici Srbiji. Sljedeće godine ondje se održava popis stanovništva, a velik dio Hrvata se pribojava izjasniti tako kako bi izbjegli veće probleme i pritiske – istaknuo je Lukić.
Državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas kazao je kako su ovakvi simpoziji dobrodošli kako bismo široj javnosti predstavili položaj Hrvata izvan domovine, u ovom slučaju u Republici Srbiji.
– Najveći problem je u tome što institucije susjedne države nisu prihvatile i procesuirale sve počinjene zločine nad Hrvatima, a važno je napomenuti da je i iseljeno nekoliko desetaka tisuća Hrvata. Upravo zbog toga Vlada Republike Hrvatske i Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske bit će i u budućnosti partneri na ovakvim događajima kako bismo osvijestili i senzibilizirali javnost o uvjetima života naših sunarodnjaka izvan domovine. Nužna su nam i saznanja o svemu onome što možemo učiniti kako bismo im pomogli u ostvarenju prava koja uživaju ostale nacionalne manjine.
Ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov osvrnuo se na izazove s kojima je suočena hrvatska zajednica u Republici Srbiji.
– Najveći izazov s kojim se suočavaju Hrvati u Republici Srbiji je činjenica da su potpuno isključeni iz procesa donošenja odluka. Ne možemo rješavati probleme u institucijama, pregovaramo “ad hoc” u rješavanju naših potreba i interesa, ali sve je to daleko od onoga što bi jedno institucionalno uokviravanje u strukture vlasti moglo pomoći u artikuliranju interesa pripadnika hrvatske zajednice. Jedna od posljedica toga je da politike suočavanja s prošlošću još uvijek prešućuju, niječu i zatomljuju činjenicu da je bilo zločina nad Hrvatima u Vojvodini 90-ih godina, da smo bili žrtve etničkog nasilja, progona, ubojstava i da danas, nakon 30 godina, još uvijek nemamo nijedan čin kojim se to komemorira. Voljeli bismo kad bi mi u srbijanskom društvu imali ono što Srbi imaju u Hrvatskoj – zaključio je Žigmanov.
(www.icv.hr, tj)
