Andreja Giba kapetanica je ženske reprezentacije Hrvatske u sjedećoj odbojci. Ima 41 godinu, inače dolazi iz Pitomače, izrazito je vedra i vesela i nikada joj ništa nije problem.

Prilikom rođenja slomljen joj je kuk, imala je petnaestak operacija i noga joj je ostala kraća 23 centimetara. Nosi orto protezu. Zapravo, ima dvije proteze – jednu za svakodnevni život, a drugu za sportske aktivnosti. Ni to joj, kaže, nije teško, donosi HRT.

– Sve je vrlo jednostavno. Moje su na tri čička, prikačim. Treba mi par sekundi da zamijenim jednu i drugu – objašnjava nam s osmijehom.

Roditelji nikad nisu radili razliku između mene i sestre, kaže. Djeca u ulici su se sasvim normalno igrala sa mnom. Nisam se ni ja osjećala ništa drugačije.

– Nikada nisam bila ni u kakvim udrugama. Imala sam sasvim normalno djetinjstvo. I to su bili šokovi nekad za mamu – vidi mene na drvetu, vidi me ovdje, vidi mene ondje…

Kaže da je zasigurno puno teže prihvatiti kada se nešto dogodi, a znate za drugačije. Ona ne zna za drugačije i s tim se pomirila.

– Ništa nije tako crno. Uvijek može biti bolje. Život nije stao. Uvijek se može sjesti, kukati, plakati, ali i uvijek se može izvući ono najbolje iz toga – kaže Andreja.

Sa sportom se počela baviti prije devet godina, sasvim slučajno. Šetala je sa sestrom ulicom i požalila se kako je sve boli – leđa, koljena, da joj je teško ustati iz kreveta, da mora nešto poduzeti. I u tom trenutku ih je zaustavio čovjek na ulici. Bio je to Mile Ćorluka, predsjednik Hrvatskog saveza sjedeće odbojke. Pozvao ju na trening.

– Nisam ni znala koji je to sport, nikad nisam ni čula da postoji sjedeća odbojka. I kad sam došla kući, normalno, prvo što sam napravila, Google i tražiti što je sjedeća odbojka – priča Andreja, čiji se život nakon toga promijenio.

– Ojačala sam mišiće. Ali to nije sve. Nisam nosila suknje, nisam nosila sandalice. Bilo je tu malo čak i skrivanja. Dok je to sport sve promijenio. Jer to je jednostavno dio koji sam maknula od sebe, sve te nekakve negativne stvari koje bi me mogle omesti u onome što sam ja sebi zacrtala i kakav si život želim – objašnjava.

S reprezentacijom je bila na četiri europska i jednom svjetskom prvenstvu. Čeka ih Srebrna liga koja bi trebala biti u srpnju, a u listopadu – Europsko prvenstvo.

– Prošlo prvenstvo u Budimpešti ostvarili smo super rezultat. Tako da potrudit ćemo se da barem uspijemo to opravdati. Osim što smo napravili taj super rezultat, dobila sam dvije nagrade. Za igrača s najviše osvojenih poena i za najboljeg “blokera” Europskog prvenstva. Dvije Zlatne lopte. Uvijek se šalim, Luka Modrić ima, imam i ja – smije se.

Svaki dan Andrejin sat zvoni u 4:30. Jutarnji trening je od 6, nakon toga posao, osam sati radno vrijeme, najnormalnije. Popodne u 18 je drugi trening.

– Pa to je nešto što sam si ja izabrala. Nema tu kako mi uspijeva, smije se Andreja. Netko voli plesati, netko voli ići u kafiće, netko voli shoppingirati, a netko trenirati. To je moj izbor.

Ništa joj nije teško, ponavlja, i malo što je može izbaciti iz takta. Mogu je iznervirati jedino ljudi koji kukaju.

– Mislim da uvijek ima groznih stvari koje nam se mogu dogoditi, ali uvijek je možda nekome i gore nego što je tebi. Uvijek probajte izvući nešto najbolje iz svega. Sve to prestane jednom i onda dođe ono dobro – poručuje.

(hrt.hr)